338/365, utorak, 4. prosinac 2001.

Iz solidarnosti

Ja sam vam nekad davno u životu bio novinski urednik. Bila je to studentska novina, ali posao je isti: stresan, zajeban, potcjenjen, pomalo nalik onome nogometnog trenera. Zna se tko je kriv kad stvari krenu loše. E, a meni je to svejedno bilo super. Najviše sam uživao kada bi netko od mojih novinara onako fino, tečno, s lijepim početkom i efektnim krajem, rasturio temu. To je bilo čisti gušt čitati, pa poslije smišljati naslov znajući da ne možeš promošiti. Tako se koji put, zapravo sve češće, znam i zbog vas osjetiti. Čitaš mail i kažeš ovo je fenomenalno. Bolje od svega što mogu smisliti za sutra i prekosutra. Treba to objaviti. Bravo, Greedy.

"Znaš ono kad osjećaš da bi s guštom mogao napravit neku pizdariju. Samo da ti je prava ekipa i bezvezni povod.

U srednjoj nas je to hvatalo redovito u proljeće. Kao, bio je nenormalno topli dan a radijatori su još radili. Monika je opet bila u onim svojim uskim hlačama. Netko od osam muškaraca u razredu pustio je u opticaj Erotiku i počeo je tihi obrt ispod klupa. E onda je profesorica iz čiste pizdarije Denisu nabila kolac u imenik, i mi smo se svi, uz lavinu prosvjeda i nesuvislih komentara, jednostavno MORALI pokupit sa sata. Iz solidarnosti, naravno.

Danas mi je dovoljno čuti neku od onih dragih ne-bu-mene-niko-jebal stvari (Ramonese "Chasing The Night", Pistolse "My Way", The Clash "Know Your Rights" ili iz ovog vremena, recimo nešto od Strokesa) da pristanem s najboljim frendom tražiti auto njegovog bivšeg šefa-idiota, i lijepo mu izdušiti bar dvije gume. Neka gad ujutro pumpa. Jebi ga. Bila bi to u stanju. Usred noći, naoružana do ušiju pravom kazetom. Iz solidarnosti, naravno.

I kad bi imala nekog da mi za to vrijeme čuva klinke."

Nema se što dodati. Sto bodova.