329/365, nedjelja, 25. studeni 2001.

Knjiga za NE čitanje

UU osvit izlaska 365 knjige i samog finala naše putešestvije korisno je djelovati propagandno na ciljanu grupaciju potencijalnih kupaca. To je vrlo osjetljiv teritorij ako, kao u mom slučaju, sam autor reklamira svoje djelo. Pametni ljudi to ne puše. Zato je zgodno poslužiti se anti-reklamom i objaviti kakav negativan mail, čime autor (možda) stječe kredibilitet normalne, ne pretjerano samoljubive osobe, ako ništa drugo. A i to je za osobu koja se bavi pisanjem prilično. Evo, dakle pisma čovjeka koji se potrudio obavjestiti nas da me uopće ne čita.

“E ja ovo tvoje ne čitam (jesam jednom ili dva puta valjda nešto i pročitao), niti sam pročitao ovo zadnje, a knjiga će ti biti vjerovatno ista, a to znači za ne čitanje. To je moje mišljenje, a tvoja je jedino sreća da si se eto uvalio tu nekako i počeo pričati tj. pisati svoje svakodnevno dosađivanje i tužakanje i da ti je to neko odobrio i čak (!?!) za to i platio. Npr. Branko Đuric (isto jedna osoba koja se od nigdje počela pojavljivati svakodnevno u javnosti) je bar svoju pojavu u Nadrealistima iskoristio na pametan način i ne samo sebe razvio kao glumca već i neku nadgradnju radio od svojih tekstova. Jednostavnije, zezao se i to dobro, što čisto sumnjam za tebe... On je npr. shvatio da, pošto ga ljudi gledaju i pošto se pojavljuje, može da provali nešto i da će to onda postati opće poznato... Ehe, zato imamo sad još uvijek u jeziku "drastično" ili "zdravooo" ili šta ja znam "mrak". Sad šta ti radiš - svaki dan jedno te isto daviš li ga daviš i sebe i druge i da ti nema to nešto ljudi što ti pišu i razmišljaju o tvojoj i tuđoj gluposti ne bi stvarno mog'o ništa objaviti. Prekini tužaljku ili napiši nešto zanimljivo i pametno ili se prihvati nečeg drugog u životu.”

Vidite, ja sam uvijek govorio da me ljudi koji čitaju moje tužaljke zapravo dobro poznaju. Jesi siguran da si ih pročitao tako malo?

Usput, pitaju me ljudi jesam ja onaj Perković što se tu i tamo pojavi na nekim glazbenim emisijama HTV-a. Je, znam izroniti tu i tamo. Vidite dokle vas nesposobnost može dovesti. Nije li to drastično?