320/365, petak, 16. studeni 2001.

Bolje je kad se opustiš

Bit će u našoj 365 knjigi jedno vaše poglavlje. Citati iz mailova koje ste slali cijele godine. Bez brige, anonimnost je zajamčena. Što je možda i šteta jer je riječ o odličnom štivu. Zašti ne bi netko od vas nastavio 365 slijedeće godine? Tako da sve ostane u obitelji. Naš Ivan, ovjenčani autor briljantne analize o važnosti žena u modernom društvu, jučer je poslao novi tekstić na račun kojega se danas mogu jeftino izvući. Pa ću to i učiniti. Savjest smirujem kasnom brojkom i činjenicom da cijele dane drvim nad tim 365 rukopisom. A ti Ivane razmisli. Ovo ti je super karijera...

“Ma uopće ti nije dobra ideja objavljivat knjigu. Ja je ne bi kupio. A to da si bjedni novinarčić, jesi, jer si se sam tako nazvao. Da si reko da si velik, ljudi bi ti vjerovali. To ti je s potencijalima koje imaš ili nemaš, svejedno je, ako pričaš ekipi da imaš veliki pimpek, 9 od 10 će ti povjerovat. Ne moraš ga ni pokazat. Nemaju vremena za provjeravat. Ljudi zato svašta vjeruju.

Eto, vjeruju recimo u boga. Neki i vide svog boga tu i tamo. Znaš već one gospe od drva, gospe od traktora, gospe od usisivača... Vjeruju da su Adam i Eva napravili onu pizdariju, odnosno Eva al’ sam čuo zamjerke na ono što si objavio pa sad moram reć da je i Adam zasr’o. A nije istina da je tako jer su recimo Kinezi iz te priče skroz izolirani. Jer da su Adam i Eva bili Kinezi, pojeli bi zmiju a ne jabuku. Ili bar u kombinaciji, ta kineska ekipa ne bi nikad ostavila jednu krasnu zmiju nepojedenu.

Uglavnom cjela ta stvar je počela kad je Adamu bilo dosadno i kad je tražija od boga da napravi evu. Budala. Mog’o je i dalje fino općit s kozama i ovcama i kobilama. Ionako se na Internetu sad polako vraćamo na to. Krasno jedno vraćanje prirodi. Ante, Ante, jebateled, pa to je skroz zabrinjavajuće da si ti nama puka, pa tema za sranje ima kol’ko god oćeš. Isto ti je to s pisanjem k’o i kod seksa. Bolje je kad se opustiš. A religiju i politiku nisi skoro ni taka.”