275/365, utorak, 2. listopad 2001.

Izdale mi knjigu izdajice

Moram priznati da sam se sinoć svojski naspavao. Znate osjećaj kad iz kreveta izlazite kao iz ringa, lagano uzdrman, s jednim zatvorenim okom? To me snašlo ovog sunčanog jutra. Ponedjeljak je bio jedan od onih napornih, nemilosrdnih radnih dana, kada se čovjek osjeća kao da je vezan za kompjuter. Okovi nisu konkretni, ali nisu nimalo slabiji. U svakom slučaju, jedva dočekaš padanje u krevet, sneno odgledaš deset minuta nekog idiotskog filma s Eddyem Murphyem i off you go...

Ubuduće ću zaista morati 365 nastavke dovršavati navečer, prije spavanja. Jer što me, ako ne taj poslić ostavljen za jutro, nagnalo da sanjam ovu stupidnu moru? Sjedimo na plaži frend i ja, vrijeme je sadašnje, hvatamo zadnje dane zakašnjelog ljeta. Ode on do kioska na trenutka i vraća se natrag s nekom debelom knjigom. Kaže, vidi, izašla ti knjiga. I stvarno, debela je zapravo 365 zbirka. Naslovnica djeluje luksuzno, ima onu starinsku foru s dva kartona i nekakvim prozorčićem na gornjem, krenem ja to listati, začuđen brzinom reakcije izdavača (nit sam sve napisao, nit znaju koje sam nastavke izabrao za best of), i grozim se više sa svakom novom stranicom. Stvar izgleda kao neki studenstki časopis za žene, sve neke glupave fotke, falsificirani rukopisi (dnevnički zapisi, je’l te?), nasumično nabacani tekstovi. Čista strava.

Odemo do tete u kiosku da pitamo koliko to smeće košta, moramo joj objašnjavati pet minuta o čemu pričamo (to sam uvijek najviše mrzio k’o klinac - “Jeste dobili Ritam?”, “A šta ti je to?”, “Ma znate onaj časopis o muzici”, “A k’o to izdaje?”...), da bi konačno izvadila još jedno debelo čudovište s cijenom od 165 kuna. Tu sam već skroz popizdio, otišao doma, sakrio tu sramotu da je roditelji ne pronađu i nazvao Monitor. Tamo su mi rekli da se ništa ne uzbuđujem, da je to samo pilot izdanje, za kioske, i da ćemo pravu stvar napraviti kasnije. Kasnije, već negdje pred jutro, sanjao sam neke zmije kako me grizu. Vjerojatno nema nikakve veze.

Vidite dokle je došlo, počet ću se plašiti vlastitih knjiga. I trebao bih, kažete. Dobro, vi sigurno znate bolje.