270/365, četvrtak, 27. rujna 2001.

Seks macht frei

Zanimljivo je kako seks ne izaziva ni približno toliko vaših reakcija kao politika. Napiše čovjek nešto o Norcu i Gotovini i zatrpate ga mailovima, da pička ti, da ajde u kurac, ma bravo majstore, izdajniče, legendo i slično. Progovoriš o aktivnosti presudnoj za produženje vrste i dogodi se jedan umjereni tajac, prekinut tek tu i tamo kakvim pametnim dopisom. I onda se netko čudi zašto Hrvatskom hara bijela kuga. Kako neće kad ne ispunjevamo prvi preduvjet stvaranja djece – ne vodimo ljubav dovoljno. Ili samo mrzimo pričati o tome. Što meni nikad nije bilo jasno. Pričaj, kume, bar ti tu ne treba kontracepcija. A možeš i lagati.

Rekao bih da je najvažnija stvar u seksu oslobađanje od svih inhibicija. Dakle, neću brinuti što nisam atletski građen, imam tanke noge i previše dlaka na previše mjesta – pretpostavit ću da je ta žena sa mnom u krevetu zbog metafizičkih stvari (jebiga, nisam vaterpolist), pa joj to nije bitno. Onda bi se trebalo pobrinuti da se i ona osjeća slobodno i bezbrižno, jer to što radimo je jedna prekrasna igra za odrasle. Ne zanima me ima li dvije strije ili komad celulita, metafizički razlozi opet prevladavaju (iako metafizika ipak ide samo do ulaska u fiziku – bitno je kako netko izgleda, ali kad vam je već u krevetu, sigurno je prošao/la sve krugove kvalifikacija). Kod žene u krevetu najviše me može zasmetati njena sputanost i briga za nevažne detalje. No, dobro, mi smo obično ti s "one track mind", pa nije neobično što mislimo samo ne jednu stvar, pogotovo kad nam je pred nosom. Treba biti pažljiv s procesom oslobađanja, prije će biti da je sado-mazo odnos s bičevima i kliještima plod inhibicija nego posljedica njihovog nestanka. Nije u redu tijekom spolnog čina ni veselo prduckati, onako neotuširan i sljepljen – postoje koncepti pristojnosti i higijene koji nemaju nikakve veze sa seksualnim inhibicijama. Isto kao što navlačenje grudnjaka iz zajebancije ne znači da postaješ transvestit.

Ovako kad čovjek raspreda o seksu, a čini to, makar teoretski, sam sa sobom odmah kreće spika; "šta je, zagorio, a?" ili "you aren’t getting any these days". Kao da se o tome ne može normalno pričati. Dođeš na kavu s frendom, ne bilo kojim, najboljim recimo, on te pita što ima, ti mu se potužiš da si sinoć malo podbacio i tako... Kurac, to previše liči na neku idiotsku američku seriju gdje svi frajeri imaju plave oči i jako su osjećajni. Vratimo se mi našoj mačo-tradiciji. "Sidi mala na kamen studencu, ooooooooj!"