258/365, subota, 15. rujna 2001.

Zašto volim Ameriku

Jučer poslijepodne, otprilike u isto doba kad su nas u utorak presjekle izvanredne vijesti (kladim se da ste kao i ja pomislili da su našli Gotovinu, pa se ovaj neće predati, i totalna je frka, pola zemlje na ulicama, Vlada zasjeda i ne zna što će, Čondić vodi prosvjednike prema Zagrebu, ustani Bane, Hrvatska te zove), TV Nova pušta "Američke grafite". Čitam ove vaše mailove, argumente za i protiv, osude i pokušaje da se shvati, i baš mislim da nam svima trebaju dva sata ispred televizora. Zajebite CNN, vještog Krešimira Macana i simultane prijevode, pogledajte nešto zbog čega volite Ameriku i sve će se samo objasniti.

Sigurno sam naivan, neki će reći i glup, ali nikad nisam i neću povezivati Ameriku sa svjetskom hegemonijom, novim kolonijalizmom, debilnim političarima. Svakom tko mi to spomene u pričama o srušenim blizancima samo kažem: "Ok, a što da je tvoj omiljeni pisac-glumac-pjevač-umjetnik bio u World Trade centru?" Bi li i njegova smrt bila tako uspješno racionalizirana? U stanju smo žaliti za Morrisonima, Cobainima i mladim r’n’b pjevačicama (i to je u redu), a tisuće mrtvih su valjda previše uopćene, amorfne, pa odmah pokušavamo otkriti pozadinu, ispričati bajku o zlom vuku kojem su prašćići jednog dana srušili kuću i pobili sve mlade vučiće.

Neki će reći da su Ameri avangarda, čuvari svjetske demokracije, moćna i pravedna nacija. Pustite pizdarije, sjebani su koliko i svaki narod na svijetu, a moć ih može učiniti još opasnijima. Moja Amerika su Selinger, Dylan, Waits, vožnja po Route 66, muzika, gradovi, Patti Smith, frendica Tricia i njen brat punk rocker, taj San Francisco i New York koje u životu želim vidjeti... Duhovni prostor, ali vrlo čvrst i definiran. Ne želim reći da nacija s toliko umjetnika i naprednih ljudi nije sposobna činiti sranja, pogledajte samo Njemce. Samo mislim da bi se bilo zgodno sjetiti stvari koje nemaju veze s Bijelom kućom, ovim ili onim pritiscima na naše male interese, prepametnim Bushom (smislio sam dobar vic s njim: George W. Bush je zapravo bio u jednom od otetih aviona. Vidi terorist koga je upecao i odmah zove šefa: "Evo ga Bush u avionu. Što ćemo s njim?". "Pusti ga", kaže Osama, "korisniji nam je živ."), i slobodarskom demagogijom. Pogledajte "Grafite" ako ne znate o čemu govorim.