245/365, nedjelja, 2. rujna 2001.

Priče iskusnih švercera

Znao sam da nas slijepih putnika, veterana slobodnog javnog prijevoza ima napretek. A svaki ima svoju priču. Prvo kolega iz Rijeke:

“Iza mene je 6-ogodišnja karijera igranja u 1. ligi kvarnersko-riječkoj koja je za zagrebačke tramvaje NBA, u što sam se osobno uvjerio igrajući povremeno u Zagrebu vikend turnire.

Razlika je jednostavna: iz riječkog busa nije bilo lako izaći, a ponekad je još teže ući. Ja sam jednostavno uživao švercajući se, a u situacijama kad sam imao kartu zbog obaveze da stignem na vrijeme (npr. kada sam imao obranu diplomskog), opet sam imao osjećaj da se švercam i istim pogledom gledao kroz prozor busa pri svakom približavanju stanici tako da ta karta uopće nije imala smisla, jer bih vjerojatno i s kartom u džepu iskočio pred bakulama iz busa.”

Odlično, kolega, čuo sam za surovost zlih bakula, znam da vam nije bilo lako. Čujmo sad dirljivo iskustvo Tee (Ladane, je’l dobar padež?) iz Splita. Prava švercerska romantika:

“...sićan se tih dana kad sam bila u formi...i guštala se s njima svađat... znalo se dogodit i da falsificiram pokaz no uprkos tome šta nisam uhvaćena ja bi uskakala pomoći drugom šverceru... ufff...svađe s kontrolorima su tako slatka stvar...znam im lica napamet...onda mi je bilo najdraže kad se pojavi neki novi kontrolor...odma se raširi vijest po Splitu...adrenalin raste...jer triba ga znat pripoznat...”

Naravno, godine čine svoje, koncentracija počne popuštati i događa se...

“ne samo to nego su me počeli vatat i po ZET-u u rijetkim prilikama kad bi svratila u ZG... i već sam počela bit sama sebi dosadna...jer niti sam se trudila izvlačit, maslat, izmišljat...počela sam jednostavno i bez riječi vadit osobnu i davat podatke...e to je prevršilo svaku mjeru...i onda sam kupila jednog starog Juga i sad često znam trubnit na cesti kad prođem pored busne stanice a vidim NJIH kako vrebaju iza kantuna...

nećeš virovat...al u posljednje vrime se bavim pisanjem prigovora i žalbi na kazne koje su mi počele polako pristizat... a koje sam zaradila baš u vrimenima kad sam počela bit veteran i laka lovina... no ni to nije loše jer čovik sebi dozvoli pisanje svakakvih gluposti tipa "...molim da mi se uvaži ovaj prigovor jer sam bila žestoko i verbalno i fizički napadana od kontrolora...psovao mi je majku i babu..a ja sam samo ostavila pokaznu u drugoj torbici..znate nas žene..heh”

Usput, javili su se i Milan i njegovi iz kancelarije, država Jugoslavija. Vade mast.

“Ante, Bre, prijatelju u rasejanju, sutra očekujemo (mi = naša polovina kancelarije) komentar večerašnjeg odmeravanja snaga plavih i kariranih, kakav god da bude.

Inače, ako ne bude, Perkoviću, kukala ti majka i maloljetnice te magarcem zvale.”

14 razlike vam nije dosta? Nema leba, samo soli na ranu. Hrvatska košarkaška reprezentacija u kojoj igra samo 1 Zadranin ionako je ništa. Ne priznajem ja to.