219/365, utorak, 7. kolovoza 2001.

Čudo

Ovo što se noćima da vidjeti po zadarskim ulicama apsolutno nije normalno. Nije to samo moj lokal-patriotizam, slažu se svi muškarci konvencionalnog seksualnog opredjeljenja, objektivni zaljubljenici u žensku ljepotu, koji su posljednjih nekoliko godina imali sreću svjedočiti neviđenoj promenadi. Prijatelji Splićani me uvjeravaju da je mit o njihovom gradu opasno ugrožen, ostali se samo u čudu pitaju odakle stižu ti nevjerojatno dobri komadi (Maternica? Rodilište? Raj?). A pravog odgovora na misteriju nema, koga je briga dok svake godine pristižu sve savršenije generacije.

Meni se čini da je došlo do neke nevjerojatne mutacije. Išao sam u srednju školu u tom istom gradu i pouzdano znam da moja generacije uopće nije bila takva. Bilo je ljepotica, naravno, ali sve se to, u usporedbi s ovom savršenom vojskom ženstvenosti, može svrstati tek u običan prosjek. Negdje oko 1995. počele su se pojavljivati – visoke, savršene, vrhunski producirane (prate se trendovi – ove godine najveći je hit Jennifer Lopez styling), svih boja, stilova i žanrova (ženstvene i seksipilne punkerice?! O, da!). Nekolicina iskusnih majstora, naviklih na svakojake berbe, odmah su se dosjetili mogućeg rješenja. U proljeće 1986., kad su djevojčice stare od 5 do 9 godina, najviše vremena provodile igrajući se po parkovima, valjujući se po travi i jedući salatu, dogodila se černobilska eksplozija. Zašto je i kako ta radijacija ostavila tako divne posljedice baš u zadarskoj regiji, još uvijek ostaje nepoznanica. No, nije beznačajna i slijedeća činjenica – u proljeće iste godine, košarkaški klub Zadar, uz žene najveća radost lokalnog muškog življa, posljednji put osvaja naslov prvaka čudesnom pobjedom protiv nikad jače Cibone. Od tog je trijumfa prošlo punih 15 godina suše i frustracija. Možda je milosrdni gospodar nebeske birokracije odlučio ravnotežu donijeti baš tim krasnim utezima. Kako sada stvari stoje – a vjerujte mi, sve su mlađe i ljepše – košarkašima se ne piše dobro ni slijedeće sezone. U svakom slučaju, čudo i dalje hoda gradom. Multipliciralo se i uzelo puno tijela, teško je usmjeriti pažnju, salijeće sa svih strana, mali pad koncentracije i uhvatiš mu samo glatka i preplanula leđa... Ma, slatke su to brige.