188/365, subota, 7. srpnja 2001.

55 godina

Želim ostariti! Znam, već sam star, drage Maloljetnice me na to vole podsjećati, ali one nisu vidjele ono što sam ja vidio sinoć. Ženu od 55 godina kako urla "Outside of society", trga žice s gitare - svih šest, uključujući i najdeblju - potpuno je luda i nevjerojatno energična. Patti Smith. Još uvijek pjeva "Jesus died for somebody's sins, but not mine" i to još uvijek zvuči... Ma, uvjerljivo nije prava riječ. Sigurno ima boljih. U svakom slučaju, godina se uopće ne treba bojati. Onda gledam Lennya Kayea, njenog gitarskog pobočnika. Prošao je dva metra od mene prije koncerta. Bilo mi je glupo zaustavljati ga, kao di si Lenny, ja sam tvoj veliki fan, znaš onaj tekst o acapella grupama?, e to mi jebeno, stari... Pa sam se zadovoljio čisto optičkim kontaktom: frajer je jako visok i nevjerojatno mršav, ne na junkie foru, nego onako cool, kako mali Ivek zamišlja intelektualca iz New Yorka. Da ne znam da ima najmanje 5 banki... ono, nema šanse, oprostio bi curi da me prevari s njim. Postoji i još jedna stvar, naučio je svirati gitaru. Ili bar dobro skrivati greške. Ima druk, energiju, odličnu desnu ruku, drži je nisko, kao pravi sin new wavea. Lenny, ponosan sam na tebe. A bio si zbunjeni novinar, onaj šminkerčić iz Blondie koji danas ima 95 kila podočnjaka i naborane kože se sprdao s tobom. He, he. He, he. I još jednom: he, he.

Koncert je, inače, bio ok. Moj je problem što znam previše, mogao sam slobodno raditi tv prijenos, onako sportski: "Evo vidite, Patti se penje na stolicu i pjeva "Oh, God I fell for you". Taj dio pjesme direktno referira na nesreću koja joj se dogodila 1977., kada je pala s pozornice i gotovo poginula. Kay je sada dobacio dobar akord do Raya, da vidimo hoće li krenuti u solo, da, hoće, Ray solira, probija se kroz harmonije, odlično mu ide, ajmo Oliver, još samo par taktova, idemo..." Malo je problematičan taj stav o rock'n'rollu kao religiji, iako mi je zapravo žao što ga ne mogu, kao Patti i njena gospoda, potpuno prihvatiti. Ali, onog trenutka kad se zapitaš bi li sebe volio vidjeti takvog s pet banki svaka sumnja nestaje. Ja ću vjerojatno sjediti u Zadru, grintati i pisati loše romane koje neću ni završavati koliko su loši. Onda će me nazvati iz Monitora i ponuditi da pišem kolumnu. Vidite! Vidite! Je'l sada jasno o čemu govorim.