185/365, srijeda, 4. srpnja 2001.
Cattering ili još jedna o lijenosti
Doktore, pomozite, postao sam ovisan o dostavama u kuću. Počelo je bezazleno, s jednom pizzom mjesečno, kad je bilo novaca, a sve druge opcije isključene. Čovjek nema pameti da misli unaprijed, ni meni u tome nije bilo ničeg lošeg. I kao po pravilu, te prve narudžbe ispadnu vrlo ukusne i povoljne. Kao, baš je zgodno imati takvu mogućnost na raspolaganju.
Primjećujem da se biznis razgranao u posljednje dvije godine (bit će i da sam ja, kao vrijedni potrošač, doprinio bujanju industrije). Dovoljan je jedan pogled u sandučić - gomila najbržih, najpovoljnijih, extra ukusnih... Moji su problemi počeli kada sam ostavio posao u uredu i većinu stvari preselio doma. Paradoksalno, ali kuhao sam više prije, u onih nekoliko sati koje sam provodio u stanu. Sada je trebalo pronaći dobar razlog za izlazak iz njega. Tu je legla dostava, šareni papirići od pola sata i 30 kuna. Brzo, lako i loše rješenje. Uoči se to odmah, no bizarna strana ove ovisnosti je u tome što si svejedno ne možeš pomoći. Ja sam pokušavao sve: uvjerio se da naručena jela nužno spadaju u junk food, da je tjesto pizze polusirovo čak i kada dvaput napomente "bolje pečenu, molim", da svaki dio menija puno bolje funkcionira na tanjuru, a ne spakiran u neki plastični sarkofag... Spremno tvrdim da su i najgori gradski ćevapi ukusniji od onog oznojenog komada mesa koji stigne u vrećici. Nisu ljudi krivi, jednostavno ne mogu biti brzi, jeftini, praktični i ukusni istovremeno. Problem je u tome što se ne prestaju truditi - taman sam se odlučio ostaviti mesa kad su uveli vegeterijanske attachmente. Od zapačenog graha cijeli sam dan bio mrzovoljan. Riba je još gora opcija; naučio sam biti luđački sretan kad dobijem normalno pigmentirane lignje. Obično su blijeđe od pommes frittesa...
Stanje se i pogoršava, počinjem očajavati za Amerikom. Di si više ti dućani koji vrše dostavu u kuće? Ili klinjo koji mi baca novine na balkon? Kad ćemo u Evropu? Nemojte se zajebavati, tko u ovoj eri moderne komunikacije još želi ići po grincajg? Vidite, doktore, treba mi pomoć dok ne bude kasno. Samo nemojte da moram ići do ordinacije. Molio bih odgovor i recept mailom, ako može. Plaćanje po dostavi, razumije se...
|