154/365, nedjelja, 3. lipnja 2001.

Zakoni, pisani i nepisani

Objavljivanje ispovijedi navijača Hajduka (frka sa skinheadsima), izazvalo je nove reakcije. Franjo piše ovako: "Neki su još kao mali naučili što znači "zakon", neki neće nikada. Ne želim polemizirati, ali "mudri" gospodin u Hajdukovoj majici u zagrebačkoj Dubravi možda ima muda ali pameti sigurno nema!

Pitanje Anti - jesu li svi BBB skinheadsi ili jesu li svi skinheadsi BBB? Nije baš jasno tko je dotičnog gospodina napao! I još jedno pitanje? Što bi se dogodilo meni kada bih se u modroj Dinamovoj majici prošetao po Splitu, ne možda po rivi, ali recimo po nekoj splitskoj "underground" četvrti?" Da se ubacim malo - nitko ne poriče postojanje nepisanih zakona, ali ne možeš tvrditi da je dobro što neki postoje. Ako me vrijeđa samo nečija majica, sa mnom nešto sigurno nije u redu. Druga stvar, nitko ne povlači znak jednakosti između skinera i BBB-a, nitko pametan neće generalizirati niti jednu tako raznovrsnu skupinu kao što je navijačka. A činjenica da bi jednako loše, a vrlo vjerojatno i puno gore, prošao netko s Dinamovim dresom u Splitu, treba kao nešto dokazati?! Samo da idiotluk ne poznaje regionalne granice. Priča Franjo dalje: "Nema smisla više trošiti tipkovnicu! Zakoni postoje, oni pisani i oni nepisani! Čovjek ih uči dok je živ i to je to. Želio bih jedino da Vaš "kulturni Ante" nadvlada onog "Antu" i prestane jednom zauvijek pričati tko je, što je i odakle je. Samo tako može pomoći da budemo svi na svome u lijepoj našoj, i na utakmici, i na ulici, i svom domu ma gdje on bio!"

Prijatelju, da su svi ovako regionalno nabrijani kao ja, ti bi s Dinamovom majicom u Splitu nakon tekme otišao na piće u Get i uz desetke piva razglabao o utakmici s prvim Torcidašem, koji ti ne bi dopuštao da plaćaš ture. Razlog zbog kojeg mi ova zavičajno-sportska tematika klizne niz tipkovnicu je prilično jasan i osoban. S deset godina života, poslom i praktički svim dragim ljudima u Zagrebu, te jasnim zadarskim korijenima ja više nemam priliku biti ni Purger ni Dalmatinac. Moje je mjesto i ovdje i tamo i zato si dajem za pravo reći pokoju o nepisanim zakonima, kojih se pridržavam, ali mi svejedno idu na živce.