147/365, nedjelja, 27. svibnja 2001.

Dobitak od približavanja guzici

^"Cjenjeni gospodine Perkoviću,

mislim da malo potcjenjujete goruću raspravu ili dilemu Slovenaca oko umjetne oplodnje", javila se prošli tjedan Biba i odmah dobila ispriku. Em je fina (srušilo me ovo "cjenjeni"), em njen mail znači da me u Sloveniji čita još netko osim Klemena, em vrlo dobro barata hrvatskim, em je apsolutno u pravu. 4 M. "Naime, radi se o opstanku same države, znači radi se o pitanju državnog i prioritetnog značenja. Šta bi osim umjetne oplodnje moglo biti rješenje za natalitet države čija se muška populacija sve više okreće sebi, t.j. muškoj populaciji (da ne kažem homoseksualizmu), kao dobitku od približavanja demokratskoj evropskoj guzici. Kako će jadne Slovenke da zadovolje zakon "pravo na oca", kad od oca ni "o" ne mogu pronaći, čak ni za zadovoljavanje forme. Znači, ako taj jadni zakon prođe, ode Slovenija za koju deceniju u zaborav. Pozdrav iz zemlje koja ima i te kakve "ključne" teme za raspravu, a također i dileme oko svog opstanka, ali ne zbog banke sperme, već zbog svježe sperme pripadnika izvjesne nacionalnosti..."

Biba, ne bih htio biti neukusan, ali vjerujem da kod nas ima dovoljno "očeva". Udružimo snage, ionako imamo sličan problem.

Ljudi postao sam "takozvani" Ante. Davor ne vjeruje u moju nacionalnu pripadnost, a nekmoli svijest. Pa kaže da smo (valjda mi s Monitora?!) "smrdljivi jugonostalgičari i srpske sluge, ako već niste Srbi". Uznemirilo ga je i samo objavljivanje pisma čitatelja s istoka. Kaže: "Ovo je Hrvatska". Konačno, ovako vješto razotkriven, moram priznati - ja sam zapravo Antonije Perkarađorđević, agent KOS-a, UDBE, Crne ruke, navijač Zvezde i plaćenik RTS-a. Zadovoljan?

Za kraj, par pametnih od Tonča, našeg američkog studenta iz South Benda. Na istu temu...

"Nemojmo samo napraviti jednu grešku... poput one budale Daniela Jonaha Goldhagena (povjesničar s Harvarda), koji je čudnom indukcijom došao do zaključka u svojoj knjizi "Hitler's willing executioners" da su svi Nijemci bili zločinci, toga se treba čuvati....

Rat, ovo, ono... nećemo mi to rješiti, da se mene pitalo i većinu razumnih, rata ne bi ni bilo....Ali, rat otvara apetite i to nezgodne apetite... i u tome je čitav problem....

I znaš što, silna je ovo zemlja, i postoji jedna fenomenalna stvar u Americi, ovamo nisam stranac, ovamo sam doma... A to je osjećaj koji ne postoji u niti jednoj zapadnoeuropskoj zemlji, tamo si uvijek nekakva južnjačka guba..."