122/365, srijeda, 02. svibnja 2001.

Neka bira netko drugi...

Izlazite na izbore? Pazite, ovi bi trebali biti značajni, makar na foru djeluj lokalno, misli globalno. I ne moram vas podsjećati da još ne možemo ni sanjati situaciju u kojoj nas ishod izbora ne zanima jer živimo toliko dobro da nas jednostavno nije briga. A opet znam da ćete, baš kao i ja, fino ostati doma u tu nedjelju. Jer nemate za koga glasati. Jasno, ima tu ljudi i stranaka koje su vam simpatičnije i draže od drugih, ali to ipak ne bi trebao biti presudni kriterij. Tako možete zaokružiti i onu finu studenticu s drugog kata, gospođu iz kioska ili starčeka koji prodaje sladoled. Što, s obzirom na situaciju, možda i ne bi bilo loše rješenje.

Loša stvar u cijeloj priči je što će apstinencijom vjerojatno profitirati desnica. To vam je kao s najortodoksnijim metalcima; u Hrvatskoj uvijek ima desetak tisuća ljudi koji će kupiti novu ploču Iron Maidena, njih ništa ne može pokolebati. Znaju što traže – vojnički čvrsti ritam (isticanje nacionalnog ponosa), žestoke riffove (konzervativan stav prema većini društvenih pitanja), mistične tekstove i česte urlike glavnog vokala (duboki pogled unatrag, inzistiranje na očuvanju ovih ili onih tekovina). Takvo što uglavnom i dobiju, pa nema iznenađenja. A jesmo li mi dobili ono što smo očekivali? I, još važnije, jesmo li to uopće mogli dobiti ovako brzo? Zajebana pitanja...

Sve mi se više čini da bi trebalo raspisati javni natječaj za mjesta državnih dužnosnika. Odrediti stroge kriterije, diplome, kvalifikacije, ekspertnu komisiju koja će odabrati najbolje. Neke normalne ljude bez stranačkog putra na glavi, bez vlastitih tvornica i brojne obitelji koju treba udomiti. Vijeće mudraca. Sanjam utopiju, naravno, zato i ne mislim glasati. Nađite nekog kome bih mogao vjerovati, pa se možda i predomislim. Dok god politika bude shvaćana kao nešto prljavo i neprilično, ne očekujte ništa bolje. A dok god dvorske spletke nalik onima iz besmrtnog stripa Maxmagnus s prvih stranica istiskuju nebitne informacije o broju nezaposlenih, poskupljenju benzina, kruha i mlijeka, nemamo o čemu razgovarati. Sve sam skloniji vjerovati da je najveće postignuće šestorke to što nam je skinula HDZ s vrata. Ne mislim da je to malo, nemojte me krivo shvatiti. Ali, ipak...