065/365, utorak, 6. o�ujka 2001.

Kako su se ra�ala Djeca (Coming out vol. 3)

Kako se to dogodilo? Eh, da bar mogu uprijeti prstom u onaj pravi, veliki, monstruozni razlog. Sje�am se da mi nije trebalo ni deset godina ove inkarnacije za osnivanje prvog benda. Zvali smo se Fant, svirali apsolutno nekonvencionalne instrumente (sola�e na ravnalima i pti�jim krletkama), i, naravno, imali vlastiti autorski materijal. Moglo bi se re�i da smo bili pravi boy bend, godinama prije svog vremena. Imali smo sve elemente potrebne za slavu: izgled (apsolutni kreteni), odgovaraju�i broj i boju (pet komada, dva plava i tri tamna), vi�e i manje glasno pjevanje (unisono urlanje), i uklapanje u tada aktualni glazbeni trend ("Achu Machu Kachu Pachu", na�a prva pjesma � ne pitajte me �to zna�i - naslanjala se na veliki hit te godine, "Afriku" grupe Toto, ali i "Afriku" Zdravka �oli�a). Na�alost, brzi uspjeh (veliki nastup na Karlovoj terasi pred za�u�enim i nevinim kupa�ima), Fant je doveo do brzog raspada ve� nakon prvog snimljenog EP-a (izgubio sam tu kazetu i te�ko da �u je ikad pre�aliti). S ove vremenske distance, znaju�i da je kraj Fanta bio i kraj glazbene karijere 4/5 njegovih �lanova, mo�e se re�i da se zna tko je ispao Robbie Williams tog kunjskog (od Tkon, otok Pa�man) Take Thata. Jebote, ubit �u se od smijeha.

Bilo je i poku�aja stjecanja formalne glazbene naobrazbe. Majka me je, bez mog blagoslova, upisala na trubu u �estom osnovne, jer je negdje �ula da puhanje u pisak pouzdano lije�i bronhitis i pridonosi fizi�kom razvoju bole�ljive djece. Taj je debakl trajao jednu �kolsku godinu; relativno kratko u apsolutnom vremenu, ali gotovo cijelu vje�nost u sporom ritmu djetinjstva. Nisam nau�io note, nisam sku�io ni�ta, i svejedno sam, ne pitajte za�to, nakon trube po�elio gitaru. �inilo mi se da tih �est �ica ne mo�e biti te�ko savladati (truba ima samo tri tipke - da, bio sam debil). I onda sam, od tetine ostav�tine, dobio akustaru s 13 godina, nabio prve �uljeve, slomio par �ica i gurnuo je u ormar. Prete�ko.

Klju�ni obrat se dogodio u prvom srednje, kad smo sa �kolom oti�li na neki jeftini izlet u prirodu. Mladi i nadobudni, a istovremeno i pri�tavi, pateti�no nezreli klinci, vjerovali smo da �emo tamo ne�to i zbariti. Naravno, svi su se komadi iz razreda gnijezdili oko dva tre�a�a, a ja sam jo� jednom dokazao svoje periferno slijepilo smatraju�i da sam osnovni razlog njihove obljubljenosti otkrio u instrumentu kojeg su svirali. Gitari, pogodili ste.

Moj se interes za aktivno sudjelovanje u rock�n�rollu nakon tog incidenta znatno produbio, a samo je bo�anska providnost zaslu�na �to nesuvislo tamburanje izme�u tog kobnog prolje�a 1987. i jeseni 1989., kad sam kona�no usvojio prve akorde te po�eo turpijati "Balkan" i "Ako zna� bilo �to", nitko osim nevinih roditelja nije imao prilike �uti. Samo jedan komentar - a, vjerujte, nije morao biti ni pretjerano zloban - spremio bi sve moje ambicije u vje�nu pra�inu. Iz nekog neobja�njivog razloga to se nije dogodilo. Barem ne tada. Re�i �e neki, nikad nije kasno.