059/365, srijeda, 28. veljače 2001.

Logaritam srca (6): Čist kao srijeda

U prethodnim nastavcima: Apstinencio na nagovor lukavog Tortelina uređuje grobnicu lokalnog moćnika Pacina Passticade. Iznutra... Za tu uslugu trebao je dobiti deset tisuća makarona. Ali, već u početku su iskrsnuli nepredviđeni troškovi.

Ok, tri dana slikanja, motiv je zbilja bez veze, to može srediti i nogama, deset somića na ruke, i dva i pol odmah Tortelinu za izgubljeni pištolj. Api bi mu rađe ostavio i cijelu plaću nego četveronoške tražio pucaljku po groblju. Dakle, i to je sređeno, konačno je postao primjenjeni umjetnik.

- Odlično! Stari će biti jako zadovoljan! – rekao je Tortelino pet dana kasnije, kad mu je predočena konačna verzija kompozicije "Beskonačni život", patetična spirala sličica koja bi prosječnog mrtvaca i u lijesu trebala uvjeriti da nešto iza svakako postoji.

- Aha. Kad će pare?

- Evo ih! Na ruke, kako smo i rekli. Čuj, sutra ću dovesti Passticadu da vidi ovo, sigurno će te htjeti upoznati.

- Neka, drugi put. Htio bih se malo odmoriti od ovog mjesta.

- Ok, kako hoćeš...

Sa sedam i pol somova u džepu, zbilja se mogao srediti i bolji izlazak od gradskog groblja. Api, međutim, nije stigao dalje od prve gradske birtije. - Piješ kao da si vidio mrtvaca – trebalo joj je manje od pola sata da mu priđe sa svoje strane šanka. Da je bio trijezan, možda bi rekao "konačno!". Ovako je samo dovršio viski i pogledao kroz nju.

- I ne znaš koliko si u pravu...

Precizna rekonstrukcija kasnijih događaja ne bi nam otkrila ništa osobito; još par pića, pijanih osmijeha, your place or mine, teturanje ulicama i šeprtljavi peting u nečijem hodniku. Hihota, jer tako se zvala, je već sjedila na Apijevim preponama kad se on dosjetio da je pita koliko joj je godina.

- Znam da bi na ovom mjestu trebala lagati... Jebiga, 15.

- Jebote, pa ti znaš da ja mogu završiti u zatvoru zbog ovoga.

Pogledala ga je i blago gurnula natrag na krevet.

- Da, ali ja ne mogu.

Ujutro se izvukao tiho. Zapravo i nije trebao paziti, jer Hihota je nekud nestala. Izletio je iz stana u žestokom razgovoru sa samim sobom, posegnuo u džep po cigaretu i napipao poruku:

"Nemoj se ljutiti, ali uzela sam ti novce. Nazovi da se dogovorimo. Za mene bi mogao dobiti 15 godina, zapamti. Pusa. Evo ti broja, ne budi stranac."

U slijedećem nastavku: Api ostaje bez gotovo cijele nadnice za strah pretrpljen na groblju. Prisiljen je opet nazvati Tortelina, ni ne sluteći da će time samo dodatno zakomplicirati ionako zamršenu situaciju...