036/365, ponedjeljak, 5. veljače 2001.

"Jeste li čuli što je napisao onaj imbecil od Perkovića jučer?"

Opet Maloljetnice! Pretpostavka da mi je život toliko jadan da upravo ne mogu odoliti ni najblijeđem nagovještaju uzbuđenja (a sam spomen one riječi što počinje i završava na "s" izaziva... ma, ne želite znati), očito neće umrijeti danas. Valja je još malo natoviti prije nego je zakoljemo. "Svinjokolja bila, zaklali debila", rekao bi stari Mataković.

"Premila naša pedofilčino, evo nas opet. Izgubljene smo bez tebe, što ćeš. Ti si u našoj svakoj drugoj riječi (jeste li čuli što je napisao onaj imbecil od Perkovića jučer??)."

Sve je to u redu, samo da ne popustite u školi. Na instrukcije primam samo odlikašice.

"Ne seri da smo agresivne jer ćeš dobiti po njuški kad te dohvatimo iza KANTUNA (zadarski ekvivalent Melina, za neupućene). Ti vaši muški mozgovi, tko bi ih uhvatio (tko ih zapravo uopće želi)? Vi želite male poslušne patkice koje trepću okicama i skaču na svaki vaš mig, i pretvaraju se da su ono što nisu. A mi smo onda agresivne."

I kad čovjek nakon ovako finog i mladenačkog otvaranja pomisli da Jedinica i Dvojka imaju još koje slatko iznenađenje u svojim rukavima naleti na otprilike tridesetak redaka prosječnog i nepoticajnog štiva, jednu preporuku za čitanje ("Svinjska posla", o ženi koja se pretvara u krmaču - da, rekli su mi da se to zna dogoditi u braku) i slabašan pokušaj da me se pretvori u osobnog recenzenta. Ah, cure, još ću i povjerovati onim zlobnim komentarima od prošlog tjedna. Di vam je smisao za intrigu, scensku igru, razvoj zapleta... Pa tih malih, jednokratnih drama barem u Zadru ima napretek. Ne javljajte se s lošim danima, dosta mi je i mojih. U međuvremenu, preporučam veleštovanoj gripi da me u slijedećem vremenskom intervalu ili uhvati kako treba ili jednostavno pusti. Dosta mi je ovog petinga. Opet, ne bih se smio žaliti; ponedjeljak je, a moje vrijeme spavanja je neograničeno. Ako se probudim oko 8, mogu se okrenuti na drugu stranu. Kad dođe poštar, puštam ga da zvoni. I okrećem se na drugu stranu. Baš mi je dobro. Još kad ne bi bio 'vako blesav...