Monitor home  |  365 home  |  « ju�er  |  sutra »


024/365, srijeda 24. sije�nja 2001.

LOGARITAM SRCA
(original hrvatska sapun opera iz vre�ice s dodatkom meksi�kih za�ina)
Prvi nastavak: U po�etku bija�e catch


Apstinencio je osjetio njen vru�i jezik na svom vratu upravo u trenutku kad je zazvonio telefon.

- Mm, da. Uzmi to. Slu�aj, nemam vremena za �avrljanje, javit �u ti se.

Dok je spu�tao slu�alicu, Autistine usne ve� su bludile prema to�ci na kojoj su ga otkinuli od majke prije skoro trideset godina. Primio ju je za glavu tek da je odr�i na pravcu.

- Ne mora� sve u jednom zalogaju, mala - rekao je �eretski, udobno se zavalio u fotelju, potegnuo gutljaj 15 godina starog, trofejnog pelinkovca iz boce i uz ugodni �ljapkaju�i zvuk utonuo u misli. Koliko je samo bio daleko od ovoga prije... Zaboga, koliko je vremena pro�lo?

Nepuna tri kilometra i �etiri godine od njegovog sada�njeg obitavali�ta, luksuzno opremljenog sama�kog stana kojem su nedostatci bili puka uspomena, le�ao je po�etak pri�e. Ili, bolje re�eno, ono �to se Apiju tada �inilo kao kraj.

Tog je jutra, dodu�e, sve tako i mirisalo. Zavr�io je fakultet, sve �to ima stavio u dvije torbe, pozvao prijatelje, nabavio droge i alkohola za veliki prasak i probudio se dva sata prije polaska autobusa za rodni grad. Zadnje mjesto na kojem je mislio zavr�iti, ali nije bilo izbora. Telefon je zazvonio to�no u trenutku kad je, optere�en nezgrapnim torbama i mislima odjevenim u crno, izlazio iz stana.

- �uj, Api, moglo bi biti ne�to od onog - bio je to Divin, poznatiji kao Reketto, poluspje�ni slikar s kojim je obi�avao kovati planove i gledati ih kako propadaju. - Upoznao sam jednog mecenu, frajer je lud, ima sluha za na�e spike...

- Upravo izlazim - prekinuo ga je Api - ostavljam klju� gazdi u sandu�i�u, imam cijeli �tos nepla�enih ra�una za uspomenu a nemam para ni za ostavit prtljagu u busu. I ti me jebe� s nekim mecenarenjem! Gotovo je, Reketto!

- Ajde, bar si Drogliettu skinuo s kurca. Zamisli da je stvarno ostala trudna, haha.

- Odjebi, Reketto! Nazovi me kad bude� imao ne�to vi�e od zajebancije.

Da, za manje od sat vremena �e za sobom ostaviti neke prijatelje, ali Reketto ba� i nije jedan od njih. Pablo svakako, pa stari Diuretik, luda Varicella, Falcone koji je opet kasnio i natjerao ga da se s torbama gura po tramvaju. Jasno, stigao je na kolodvor, platio cugu i zaka�io mu "kad se vidimo?" na rame. Apstinencio je bio dramati�an tip, kad bi on glumio sudbinu svijet bi nestao u nekoliko �irokih poteza, ali mu se "nikad" svejedno nije u�inilo kao prava vremenska odrednica. �ak i tad, a bio je to jedan od najbijednijih dana koje pamti u �ivotu, ne�to je plesalo divlju sambu u njegovom pogledu. Falcone je dobro poznavao to ludilo i shvatio je da pita pizdarije. Vratit �e se. Sigurno �e se vratiti.

U slijede�em nastavku: Apstinencio nailazi na sasvim novi svijet u svom rodnom gradu. Po�etni polet brzo susti�e o�aj, i on, razo�aran, odlazi u lokalno skladi�te papira tra�iti posao. Kad ga i tamo odbijaju, besciljno luta ulicama pomi�ljaju�i samo na ubojstvo. Pored njega se zaustavlja crveni automobil koji te�ki kota� sudbine okre�e u drugom pravcu...

Monitor home  |  365 home  |  365 mail  |  « ju�er  |  sutra »

Copyright © 1996-2001 Internet Monitor