013/365, subota, 13. siječnja 2001.

Diplomirani šarlatan

Neke me stvari ne prestaju šokirati. Ta priča s diplomama, recimo. Kao, to stvarno nešto vrijedi. Evo, ‘oće netko kupit moju? Imam je skoro pet godina, trebalo mi je 40 ispita i stotine sučeljavanja s blagodatima hrvatskog obrazovnog sustava ne bi li stigao do nje, a od trenutka svečanog uručenja (slučajno ili namjerno, baš 29. XI.), nije se pojavio niti jedan, najmanji, racionalni ili idiotski razlog da je izvučem iz tuljca. Doduše, kad ljudima kažeš da si diplomirani novinar, svi te nekako gledaju sa sažaljenjem; dobro je sinko, dovoljno si propatio, ne moraš sad to i dokazivati (za status debila, šarlatana i neznalice inače ne treba diploma). S liječnicima je, valjda, drugačije. E, da bar je.

Zašto je frajer od 19 godina odlučio obući bijelu kutu, staviti stetoskop oko vrata i krenuti u vizite? A zašto se nogometaši ševe s mankenkama? Zato što mogu. Da se bolnicama ne šetaju šarlatani s diplomama, mislite da bi netko bez nje mogao tako lako postati i tako dugo biti "uvaženi kolega". Nije ni dr. Luka Kovač završio medicinu pa ga obožava cijeli svijet. Problem nije u problemu, nego u okolini koja ga uzgaja.

Nego, kad smo kod diploma, ima jedna sjajna zgoda sa starim Šiletom. Dakle, dođe dugo čekani dan njegove promocije, skupe se prijatelji, starci prvi put počnu fakultet spominjati s dozom olakšanja. Na Političkim znanostima stvarno su znali napraviti ceremoniju od dodjele diploma, formu spojiti sa sadržajem edukacije koju su nam pružili. I tako, dekan i prodekan u nekim crnim keceljama prozivaju imena, abecedni red bliži se kraju, a Šileta nigdje. Možda čitaju po azbuci...

Ispostavilo se da je bio na samom kraju, izvan redoslijeda. Ništa neobično, s obzirom da je abeceda u uskoj vezi s pismenošću, a vi čitate novine i znate rješavati tako jednostavne zadatke. Uglavnom, pravo iznenađenje krilo se tek u šarmantnom tuljcu. Tamo, jel’te, nije bilo ničeg. Ni papira, ni potvrde, ni duplog dna. Krasna metafora za pravu vrijednost našeg školovanja, ali reci ti to starcima...

- Ahem, gospođo, u mom tuljcu nema ničega...

- Pa, dobro, kolega, - zavjerenički namiguje gospođa iz referade, - zar se nismo tako dogovorili. Ovo je predstava za vaše roditelje. Vi nikad nećete završiti ovaj studij, upravo ste na našoj godišnjoj nagradnoj igri dobili 8 ispita razlike.

- Ali...

- Rok za žalbe istekao je jučer, - dijabolični smijeh. - Razlika... dogovorili... smo... se... jučer... jučer... jučer

Huh, kakva mora. Slučaj Šiletove nestale diplome objašnjen je običnim birokratskim propustom, uplatnica nije stigla na vrijeme, ovo i ono. Ali, mi smo znali bolje. Od početka su nam radili o glavi.

"OTKRIVEN VARALICA U NAJTIRAŽNIJIM HRVATSKIM NOVINAMA! N. N. (35) otkriven nakon što njegov urednik u čitavoj seriji tekstova nije naišao na slovo "p". Istraga pokazala da N. nikad nije savladao cijelu abecedu."

Jeste primjetili da i ovom tekstu nedostaje jedan dio naše prebogate zbirke slova. Ništa, raskrinkajte me. Mail znate.

P.S. Nedjelja je dan obiteljskih ručkova, dan koji trebamo posvetiti svojim najbližima. I 365 se, u brizi za svoju virtualnu obitelj, odlučio svake nedjelje objavljivati najzanimljivije mailove i odgovarati na one koji odgovor išću. Dakle, vidimo se sutra. Nemojte kasniti.