Iz uma kontrol-frika
Zrinka Pavlić: ‘Kinds of Kindness’ nije među najboljim filmovima Yorgosa Lanthimosa
Ne kažem da je ‘Kinds of Kindness‘ loš film. Ni slučajno. Ali ima tu jednu kvalitetu istodobne nedorečenosti i ‘predorečenosti’, ako je ikome osim meni uopće jasno što to znači. Tri u njemu izložene priče sve su na neki način o kontroli, što je oduvijek bila Lanthimosova preokupacija, a prate ih i njegov crni humor i sjajan filing za apsurd i osebujan rad s glumcima i neobično bezglavo kadriranje i sve ono po čemu prepoznajemo i volimo Yorgosa. No tu kao da stalno ima nečega premalo, a nečega previše. Krajnji je dojam ipak takav da se osjećaš kao da si skoro tri sata slušao genija kako priča o tome koliki je on genij. Ta priča nije uvijek loša, čak je i duhovita, smislena, povremeno i autorefleksivna, ali je svejedno dosta nategnuta, naporna i preduga za ono što se njome htjelo reći. Tako kaže Zrinka Pavlić za tportal, a vi odite po svoj dojam (ako želite).