Znanstvenici u oceanima otkrili planine šećera - Monitor.hr
05.05.2022. (16:00)

Slatka morska voda

Znanstvenici u oceanima otkrili planine šećera

Livade morske trave na dnu oceana mogu pohraniti ogromne količine “slatkoga”. Radi se o šećeru u formi saharoze, a morska trava ga, izgleda, ispušta u oceansko dno, odnosno u područje rizosfere – biološki najaktivniji sloj tla koji se nalazi uz korijen i pod njegovim je izravnim utjecajem. To znači da su koncentracije šećera na morskom dnu oko 80 puta veće nego što se očekivalo. Morska trava diljem svijeta vjerojatno pokriva oko 1.3 milijuna tona saharoze, a proizvodi ju fotosintezom. Ono što iznenađuje je to da okolni mikroorganizmi ne navaljuju previše na taj šećer, mada bi on za njih bio prava gozba. Izgleda da morska trava, kako bi zaštitila rezerve saharoze, ispušta fenolne spojeve. Index


Slične vijesti

14.07.2022. (20:00)

Tajne dubina

Ronioci u borbi protiv klimatskih promjena: Pod vodom sade morsku travu

Sveučilište južne Danske  vodi projekt koji pomaže u smanjenju ugljičnog otiska zemlje i to čini ispod mora. Naime, istraživači su proveli uspješan eksperiment koji je uključivao ponovno sađenje vrijedne runolistice na morsko dno na dva tamošnja fjorda: Horsens i Vejle. Stvar je u tome što je više od 70 vrsta morskih trava među najslabije zaštićenima, a čine mnoga svjetska obalna staništa. One mogu uhvatiti i pohraniti ugljik bolje od bilo koje druge biljke. Odvajanje ugljika od strane morske trave je 35 puta brže od prašume. Ispostavilo se da bi najbolji odvod ugljika mogao ležati upravo pod vodom, skriven od pogleda. Prema znanstvenim procjenama, jedan hektar (što je nešto više od polovice veličine nogometnog igrališta) morske trave može uhvatiti 335 kilograma ugljika godišnje. To je ista količina koju emitira automobil koji prijeđe 6212 kilometara. Morska trava također je neophodna za divlje životinje koje koriste podvodne livade kao stanište. Green

05.03.2022. (13:00)

Morska trava zaborava

Uzgajajte morsko bilje – da se Zemlja (ne) bi bolje grijala

Biljke u prirodi i na polju mogu iskoristiti 1 do 3 % Sunčeve energije, u posebnim uvjetima 5 %, a u laboratoriju maksimalno 6. im „biljkama od pet posto“ pripadaju i alge, koje mogu iskoristi 3 – 5 % Sunčeve svjetlosti. Međutim, površine pod morskom travom ne vezuju nego ispuštaju ugljikov dioksid. Morske biljke ne uzimaju ugljikov dioksid iz zraka nego iz vode. I što se sad u moru događa? Događa se isto što se događa s tvrdom vodom, vodom u kojoj ima otopljenog kamenca: stajanjem nastaje talog. Sad će malo filozofski nastrojen čitatelj primijetiti kako tu do nikakve emisije CO2 na globalnoj razini ne dolazi, jer onaj CO2 što nastaje u moru nije drugo nego CO2 što su ga stijene uzele iz zraka da bi od CO2 i CaCO3 nastao u vodi topljivi Ca(HCO3)2. Riječ je dakle o reakciji suprotnog smjera od reakcije taloženja kalcijeva karbonata. Nenad Raos za Bug.

27.10.2015. (14:44)

Coincidence? I think not.

Znanstvenici proizveli morsku travu s okusom pržene slanine

Nakon što su nas nedavno zabrinuli i deprimirali objavom o visokoj kancerogenosti mesa i mesnih prerađevina, posebice omiljenih kobasica i slanine, znanstvenici su proizveli i novu vrstu morske trave koja ima okus pržene slanine. Ta je trava bogata proteinima i antioksidansima te dvostruko hranjivija čak i od kelja, odnosno već je proglašena “super hranom” i novim rajem za vegane. Inhabitat