Anamarija Matoc deset je godina radila za najveće auto-moto kompanije u Francuskoj, Austriji i Nizozemskoj, nakon čega se vratila u Hrvatsku. Kod Stankovića je pričala o životu u inozemstvu i povratku u domovinu, progovorila je o svojim negativnim iskustvima života u tim državama, te o razlozima svoga povratka. Odlazim iz života koji se sastojao od putovanja, boravka u avionu i života u koferu jer to jednostavno nije život. To izgleda super na društvenim mrežama i na LinkedInu možda, ali to nije stvarnost. Stvarnost je ta da ja jednostavno nisam imala život jer sam se utopila u tom paradoksu da, ako radiš ono što voliš, nećeš morati raditi nijedan dan. To baš nije tako… HRT
Jer smijeh je lijek
Željko Pervan kod Stankovića: Giht sam izliječio smijehom, a mladi masovno dolaze na moje nastupe
Jesmo li duhoviti kao narod? Znamo li se šaliti na svoj račun te zašto humor i humoristi više ne predstavljaju prijetnju vlasti kao nekad, neka su od pitanja emisije. Pervan je potvrdio da se odnos prema smijehu, duhovitosti mijenja s godinama. Odgovorio je na kritike da on mladima više nije smiješan. Spomenuo je da je na predstavi u Ciboni bilo 5000 ljudi. Osvrnuo se na činjenicu da se prije djecu nije često grlilo i da im se nije otvoreno izjavljivala ljubav kao danas, a s ocem je imao, kao i mnogi, kompleksan odnos. Za vrijeme Zločeste djece 80-ih nije imao problema s politikom, premda smatra kako su “imali jezičine”. Što se tiče humora u Hrvatskoj, kaže da smo u tome prvoklasni, od Gruntovčana do drugih serija i filmova. HRT