Žedno uho nakon 16 godina ostalo bez novca iz Ministarstva, sele koncerte u Tvornicu - Monitor.hr
20.09.2016. (12:49)

Žedno uho nakon 16 godina ostalo bez novca iz Ministarstva, sele koncerte u Tvornicu

Nakon gotovo dvadeset godina djelovanja, od čega je posljednjih 16 dobivalo potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Žedno uho, odnosno tvrtka Žednouhi Koncerti d.o.o. koja je u posljednjih 6 godina nositelj projekata koji stoje iza imena Žedno uho i SuperUho, u 2017. ostaje bez potpore od strane tog istog ministarstva te je prisiljena prilagoditi se novonastaloj situaciji. To znači da će ne samo doći do nekih promjena u idućoj godini, već će pripreme da se prebrodi 2017. krenuti odmah, pa se tako dva najveća jesenska koncerta koji se održavaju u okviru 17. festivala Žedno uho iz prostora Laube, radi nižih troškova, sele u Tvornicu kulture.

Pokretač i voditelj projekata iza kojih stoji Žedno uho, objavio je otvoreno pismo gdje objašnjava razloge gubitka potpore, odnosno preuzima odgovornost, i odluci da se navedeni koncerti presele u drugu dvoranu:

“Na samom početku bih želio naglasiti da je odgovornost za nastalu situaciju u prvom redu na meni jer ja sam taj koji je u proteklih 16 godina osmišljavao i pisao projekte, koji su od strane stručnih vijeća u pravilu dobivali najviše ocjene i za koje smo sve ove godine uredno dobivali potporu od strane Ministarstva kulture, a to znači da jednostavno nisam smio sebi dozvoliti da me mimoiđe informacija o promjeni rokova za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske. No kad provedete cijelo ljeto radeći na središnjem godišnjem projektu, a to je naravno festival SuperUho, i kad se umjesto na sastancima i kavama s kolegama u Zagrebu, gdje bi o nastaloj promjeni zasigurno vrlo brzo čuli, primjerice nalazite u gotovo neprohodnoj šumi na samom ulazu u prekrasni Primošten, istoj onoj šumi gdje bi za nešto više od mjesec dana trebao biti smješten uređen festivalski kamp, onda ovakav razvoj događaja ne mora toliko čuditi.

Jedino za čime uistinu žalim je da nas dotično ministarstvo, koje sve naše detalje ima u svojoj bazi podataka, nije o nastaloj promjeni informiralo putem kratkog e-maila. To im ne bi oduzelo previše vremena, a nama koji smo ljeto proveli radno puno bi pomoglo. Ali to naravno nije njihova dužnost, moja je dužnost bila da se brinem o svojim projektima i zadanim rokovima, koji se doduše nisu bitnije mijenjali u proteklih 16 godina, jer od 2000. naovamo uvijek je krajnji rok za prijavu projekata bio sredinom rujna, pa otud moja očito pretjerana opuštenost po ovom pitanju.

Podsjetio bih ovom prilikom kako ovo nije prvi put da smo ostali bez potpore od strane Ministarstva kulture. Naime, prije 6 godina je naš nekada središnji godišnji projekt NO Jazz Festival (za neupućene NO je bilo skraćeno od “Not Only”) bez ikakvog objašnjenja istovremeno ostao bez potpore i od strane Ministarstva kulture i od strane Ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba, što nam nije ostavilo druge mogućnosti nego da ga ugasimo i stavimo u mirovanje do nekih boljih vremena koja nažalost nikako da stignu. Tako je s nekoliko potpisa presuđeno festivalu koji je ugostio brojne vrhunske svjetske ali i domaće glazbenike, među kojima su bile neupitne veličine kao što su: Dave Douglas, Bill Frisell, Charles Gayle, Ikue Mori, Hamid Drake, Peter Brotzmann, Ken Vandermark, Marc Ribot, Matana Roberts, Mats Gustafsson, Matthew Shipp ili Vijay Iyer, koji će primjerice nekoliko godina nakon nastupa na našem festivalu postati jednim od najnagrađivanijih i najtraženijih svjetskih jazz pijanista. A kad su odgovorni unutar ministarstva bez problema prihvatili činjenicu da se zbog njihove odluke gasi jedan takav festival, onda ih zasigurno ne bi nimalo zasmetalo gašenje i naših ostalih projekata.

Ali tu ću ih morati razočarati jer mi se nemamo namjeru predavati, pa tako već sad krećemo u pripreme za očito tešku 2017. godinu. Jedna od prvih mjera koje smo odlučili poduzeti je selidba dva naša najveća jesenska koncerta (Explosions In The Sky 22.10. / Swans 26.10.) iz Laube u Tvornicu kulture. Razlozi za takvu odluku leže u činjenici da su troškovi produkcije događaja ove vrste u Laubi čak tri puta viši nego u Tvornici kulture, pa bi u situaciji gdje gubimo dobar dio budžeta za 2017. bilo neodgovorno s naše strane potrošiti toliki novac na produkciju događaja koji će se održati do kraja tekuće godine. Premda smo u proteklih dvije godine bili sretni i zahvalni što nam je vlasnik Laube, po meni najljepše dvorane u zemlji, omogućio da tamo postavimo niz projekata (Electronic Beats Festival, koncerti Mark Lanegan Banda, Josea Gonzaleza, Mercury Rev i Ariela Pinka), prisiljeni smo zahvaliti mu se na dosadašnjoj suradnji i kroz uštedu koju ćemo postići izmještanjem navedenih koncerata u Tvornicu kulture olakšati sebi funkcioniranje tijekom iduće godine.

Istovremeno smo jako zahvalni vodstvu Tvornice kulture što su nam izašli u susret i oslobodili termine u svojoj dvorani, u kojoj su recimo Calexico u svibnju odsvirali po meni maestralan koncert, pri čemu se pokazalo da ovaj klub danas ima odlične tehničke preduvjete za realizaciju i najzahtjevnijih događaja.

Ono što nas ohrabruje da ustrajemo u daljnjoj realizaciji naših projekata je i potpora koju uživamo od strane Iskona – generalnog sponzora festivala SuperUho, tvrtke koja je uz samu financijsku podršku projektu u festival ugradila i niz dodatnih sadržaja koji su obogatili njegov program i mnogim posjetiteljima omogućili da festival napuste prepuni pozitivnih utisaka. Ove su godine to primjerice bile fenomenalne kreativne radionice za djecu i odrasle koje su se tijekom dana održavale u festivalskom kampu. Uopće ne sumnjam da nas iduće godine čekaju nova još kreativnija i zabavnija iznenađenja s njihove strane.

Jednako tako iza nas čvrsto stoji i Općina Primošten s kojom je dogovoreno potpisivanje petogodišnjeg ugovora o realizaciji festivala SuperUho, a kad se ovome pridoda podrška drugih zainteresiranih sponzora vjerujem da ćemo ipak uspješno prebroditi iduću godinu bez obzira na nezavidnu situaciju u kojoj smo se našli uslijed gubitka potpore od strane Ministarstva kulture.

Poručio bih na kraju onima kakvih nažalost još uvijek ima a koji će zasigurno slavodobitno ustvrditi kako je i vrijeme da se “nama parazitima” ukinu proračunska sredstva, da bi eventualnim gašenjem naših aktivnosti proračun Republike Hrvatske izgubio daleko više novca negoli smo iz tog istog proračuna dosad dobivali kao potporu za realizaciju naših projekata. Naime, činjenica je da se 1 kuna uložena u Žedno uho od strane države toj istoj državi vraćala najmanje dvostruko samo kroz naša plaćanja PDV-a i ostalih neophodnih davanja. Iznos koji je pak državni proračun uprihodio posredno kroz potrošnju naših gostiju, u prvom redu onih koji u sve većem broju pohode festival SuperUho, još je daleko veći. Dakle sveprisutna otužna i zaostala percepcija kulture kao vreće bez dna u koju se bespotrebno sipa javni novac u našem, ali i u slučajevima brojnih drugih pozitivnih primjera poduzetništva u kulturi, potpuno je promašena.

Hvala još jednom svima koji shvaćaju da su upravo umjetnost i kultura ono što ljude izdvaja od ostalih životinjskih vrsta i koji nam svojim angažmanom pomažu da ovo društvo činimo boljim”, završava Škugor svoje pismo.

Koncerti Žednog uha koji će se održati do kraja 2016. godine:

26.09. TIM HECKER / TAJGA&TUNDRA – Močvara
28.09. FREAKWATER – Močvara
30.09. FEAR OF MEN – Močvara
22.10. EXPLOSIONS IN THE SKY – Tvornica kulture
26.10. SWANS / ANNA VON HAUSSWOLFF – Tvornica kulture
01.11. RICHMOND FONTAINE – Močvara
04.11. IAMX – Močvara
14.11. MERCHANDISE – Močvara
17.11. RUSSIAN CIRCLES / HELEN MONEY – Vintage Industrial Bar


Slične vijesti

17.12. (18:00)

Koncert kao obredni ritual

Kries u Vintage Industrial Baru: Idealan glazbeni izvozni proizvod

Bio je to gig bez ijednog slabog trenutka, ali s mnogo veličanstvenih, što je Vedrana Harču za Ravno do dna dodatno uvjerilo u utemeljenost njegove preporuke izvoznicima hrvatske glazbe. Tome u prilog ne idu samo pohvale inozemnih medija poput Guardiana i fRootsa, te pozicija među deset najboljih koju su posljednjim albumom “Selo na okuke“ puna dva mjeseca držali na World Music Charts Europe, već i to što je njihova glazba istovremeno moderna i arhaična, strancima i egzotična. Pjesme Kriesa, čak i one naslovljene “Skači kolo“ ili “Lepi Juro kries nalaže“, u sebi sadrže neku davnu, mističnu tugu…

15.12. (12:00)

Uskrsnuće jednog kluba

Nemeček u SKUC Pauku: Ako ćemo pričati o najvrućoj i najintrigantnijoj novoj robi s hrvatske rock scene, to je svakako Nemeček

Spomenuta dvorana bila je najvažniji zagrebački klupski koncertni prostor tijekom 1980-ih u socijalizmu, ali i petnaestak godina kasnije nakon osamostaljenja. Generacije se u tom prostoru dobivale svoju koncertnu naobrazbu, a onda je (više se ne sjećam točno kad) prije deset i kusur godina taj prostor u tišini pao bez nekog značajnijeg obrazloženja i u njemu je zavladala tišina. Taj prostor prije godinu dana nisu dobili ni trenutno iseljeni KSET-ovci, iako su ga tražili, a on je idealan za ono za što je projektiran – za koncerte. Epilog znamo, svjedočili smo mučnom medijskom klanju između KSET-ovaca i ekipe iz Boogalooa.

Bend je još u ljetnim mjesecima zakupio termin u dvorani Pauk, te najavio svojevrsni mini produkcijski spektakl obzirom da je spomenuta dvorana po prvi put u svojoj povijesti bila ozvučena heksa-audio sistemom, dakle zvuk je dolazio sa šest strana u njenom kružnom prostoru. Organizator nije tamo osigurao ni konobare, dok je bend sam pozvao ljude da “svako sam nosi svoju cugu”. I izveli spektakl. Ravno do dna, Forum, Forum…

21.11. (14:30)

Dva dana teških boja

Goran Bare i Majke u Boogaloo-u s dva koncerta slave 40 godina

Bare će s Majkama, kroz dva live koncerta, danas i sutra obilježiti četrdeset godina karijere u zagrebačkom klubu Boogaloo. Miljenik domaće rock scene, koji svojim životom, pričom, stavovima i više od svega stvaralaštvom, zauzima veliko mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni, na zagrebačkim će koncertima izvoditi hitove poput „A ti još plačeš“, „Budi ponosan“, „Baretov blues“, „Ja sam budućnost“, „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“, „Teške boje“ i još mnoge druge. Svi su upoznati s njegovim teškim životnim putom, tragedije koje su obilježile njegovo odrastanje i zreliju dob, mnogima su pak, izvor svijetla i utjehe. Večeras i sutra od 20 sati. Ima i temu na Forumu… Evo kako je izgledalo na velikom koncertu u Domu sportova prije dvije godine. Monitor

18.11. (14:00)

Kao na vrućem asfaltu

Jura Stublić & Film u rasprodanoj Tvornici: Srce na cesti

Ovi što su napunili tvornicu bez neke velike reklame, nisu ni očekivali da će Stublić u svojim godinama i stanju odraditi koncert na nekom tehničkom nivou. A odradio ga je daleko iznad nekog svog prosjeka. Prateći band je isti već gotovo 20 godina i oni su sigurno uigrani, samo ponekad Jura i njih iznenadi svojom nepredvidljivošću. – kažu na Forumu

18.11. (11:00)

S prefiksom rocka, ili nečim većim od toga

Nikola Vranjković u Tvornici: Trosatno vraćanje dugova

Drugi zagrebački nastup bivšeg lidera Block Outa ponovno je pokazao da je, u usporedbi sa svime što se u glazbenom smislu od devedesetih naovamo događalo u regiji, svijet za sebe, po pitanju odnosa prema muzici i umjetnosti nekoliko razina iznad konkurencije. Bilo da je riječ o njegovom naširoko poznatom perfekcionizmu, zahvaljujući kojem imate dojam da je u svakom trenutku svake pjesme odsviran najbolji mogući ton i akord, činjenici da većina njih (i većinu vremena) sjedi, što ih i vizualno približava izvedbama kakve redovno možete gledati u Lisinskom, ili sporom rastu i razvoju njegovih skladbi, gotovo kao da slušate simfoniju ili kakvo drugo orkestralno djelo u kojem su gudače zamijenile električne gitare, bas, bubanj i klavijature. Ravno do dna

17.11. (15:00)

Pamte se i bolji dani, kažu

Osvrt na koncert Električnog Orgazma u Tvornici: Svaki put je to s još malo manje energije

Ja si mislim da neću više ići na Orgazam. Imam dovoljno snimaka, a ne vjerujem da će biti bolji od toga. Svaki put je to s još malo manje energije i unesenosti. Primijetio sam da i dalje jako volim stvari s Paket aranžmana, dok sam na ostalo ravnodušan. Te kasnije stvari nemaju mi ni blizu tu snagu. Kužiš ti, to je snaga prvih uradaka, datiraju još iz 1981. Zato i dalje s njima zatvaraju koncert. OK i Lui Lui volim kojim su otvorili koncert, ali to rado slušam tko god da izvodi. Koncert je trajao sat i 50, kaže moj precizni prijatelj – kaže jedan sinoćnji posjetitelj u osvrtu na Forumu.

16.11. (08:00)

Sjedi i slušaj

Lubomyr Melnyk u Močvari: Prorok glasovira i otac kontinuirane glazbe

U nekim momentima Melnyk zvuči kao divlji Rahmanjinov koji prijeđe u Chopina, ali vrlo često zapravo dobiješ techno jazz, zbog stvaranja ritam-sekcije repeticijama i kontinuiranom muzikom. Izveo je 5 kompozicija, politike nije nedostajalo, stoga je zadnja kompozicija zapravo i dio kakve programske glazbe. Lik je očito blago ekscentričan i lud, ali ja samo uvijek vidim nekog Stravinskog u ljudima. U nekim momentima dosta me emotivno ponijelo, u drugima mi je pak bilo dosadnjikavo, ali sve u svemu odličan koncert, drago mi je da smo otišli – report je forumašice na temi u kojoj se recenziraju koncerti. Fotke s koncerta donose na Ravno do dna.

14.11. (12:00)

Ne trebaš zamišljati život u ritmu muzike za ples, dođi u Tvornicu

Vikend u Tvornici: Jura Stublić i Film i Električni Orgazam

Jura Stublić & Film nastavljaju omiljenu jesensku tradiciju u Tvornici kulture. U nedjelju, 17. studenog na koncertu pod nazivom „U ritmu muzike za ples“ Jura & Film izvest će najveće hitove iz bogatog kataloga te održati promociju knjige nota „30 pjesama Jure Stublića“. Dan prije nastupa Električni Orgazam, koncertom će obilježiti 40 godina albuma “Kako bubanj kaže”, a imat će i specijalnog gosta – glumicu Anicu Dobru. Forum

11.11. (12:00)

Pjevajte nešto ljubavno

Mile Kekin u Tvornici kulture: Možda to nije to, ali nije ni loše

Mamutskim koncertom u Šubićevoj, bivši frontmen Hladnog piva i njegov novi bend stavili su točku na ‘i’ izrazito isrpljujuće turneje ‘Soundtrack za život’. Mile je dokazao ono što znamo, da je vlasnik jedne od najšarenijih pjesmarica u zemlji, da je okupio bend koji je sposoban i voljan pratiti njegov razvojni put, ali i to da je prisiljen sve više posezati za materijalom Hladnog piva jer publika to izgleda i dalje najviše voli. Ono po čemu ćemo pamtiti večer bit će Miletova velika proslava zatvaranja jednog zasigurno napornog turnejskog poglavlja karijere. Po Tvornici koja je bila sasvim puna (premda ne i rasprodana) i raspoloženju publike koje je konstantno bilo na zavidnoj razini, sudeći po entuzijazmu s kojim su pjevane čak i najnovije pjesme s repertoara. Ivan Laić za Ravno do dna, a na Forumu kažu: Odličan Mile Kekin večeras. Ima publiku koja uživa, zna sve pjesme i pjeva i pleše, a čine se nekako fini kulturni ljudi, mogli bi slobodno i u HNK.