Umjesto predstavljanja knjige u rodnom gradu, bakćem se s egom četvorice muškaraca, uključujući organizatora, koji šeće oko pozornice u šoku. Pitam se bi li autofikcijski roman mladog muškarca bio predstavljen kao slučajnost ili “literarno samoubojstvo”. Pitam se, već danima, i zašto sam ostala. Zašto se jednostavno nisam pokupila usred promocije i otišla? Neki bi u tome vidjeli stav. Drugi bi pripisali to pretjeranoj osjetljivosti, “militantnom aktivizmu”, PMS-u. Ali zašto bih ja otišla sa svoje promocije? Zašto bih se ja stiskala, sklanjala s puta i ustručavala govoriti o svojem radu? Zašto bih ja napustila prostor u kojem je njegovo ponašanje problematično? I zašto bih se ja razračunavala s njime, a ne onaj tko mu je dao posao? Iako svjesni njegove dugogodišnje reputacije sugovornika koji prekida i podcjenjuje svoje sugovornice, upucava im se, forsira seksualnu intoniranost u kritikama i javnim nastupima, organizatori Riječkog sajma knjiga i festivala autora (da, autora) dopustili su mu da upravlja promocijom mojeg prvijenca. Dali su njemu, a ne mnogim kompetentnim autoricama, prostor i posao. I onda oni pričaju o kulturi otkazivanja… Mlada književnica Dora Šustić za Novosti