16.10.2018. (00:47)
Brojni kolege opisuju kako je za politiku kao kritički raspoložen intelektualac bio kontraindiciran: bez dlake na jeziku, nesklon dogmatiziranju. I prezirao je šutnju. Šutnji je posvetio cijelu jednu knjigu u čijem je predgovoru zapisao: “Kukavice će postati heroji, a laži istine. Još gore, heroji će biti proglašeni kukavicama… Bit će bolje šutjeti nego objašnjavati da su se ideje izjalovile, namjere pokvarile i da smo šanse propuštali najviše zato što nismo vjerovali da se ipak može bolje…” Jutarnji list
U Zagrebu je u svom domu preminuo sveučilišni profesor i pravnik Josip Kregar, javlja N1. Bilo mu je 67 godina. Kregar se bavio politikom, godinama je predavao sociologiju i sociologiju prava, a jedan je od hrvatskih kolumnista koje je Monitor volio prenositi jer je s mnogo empatije ulazio u dubinu teme i lijepo i temeljito, pomalo poetsko-filozofski, znao opisati razmišljanja – ovdje arhiva tekstova.
Ja bih volio da se parade ne pretvore u dodvoravanje prosječnom umu i ukusu. Da se elementi racionalnog oslone na podršku emocija mase, ali ne tako da se podilazi čovjeku mase, da predrasude budu balast kojeg se ne možemo riješiti, da se snošljivost ne pretvara u tihu mržnju, a suživot u život iza zidova – piše Josip Kregar u nedavnim govorima.
Ja ne vidim problem u tome da Srpkinja govori srpski. Ona ima to pravo, ne samo radi slobode izražavanja, već je to znak da pripada jednoj kulturi tolerancije i snošljivosti, stoljetnog suživota s malim razlikama. Ona nije odnekud došla, ona je bila tu, njeni preci su bili tu i sretna je što se vratila iz izbjeglištva. Tamo nije na svojem. Ali dirnula je totem, osporila tabu. Taknula je neke nove svetinje – osvrće se Josip Kregar na govor Anje Šimprage u Saboru.
Sad propagiram ideju da je zaboravljanje neka evolucijska prednost, a ne staračka bolest, jer ponekad treba zaboraviti iskustva, s entuzijazmom započeti nešto iako se možeš prisjetiti kako je slična ideja propala. Za novi početak korisno je imati vjeru u ljude i ideje, ali za tako nešto moraš ponešto zaboraviti, puno oprostiti – piše Josip Kregar s puno duha i iznosi odličnu poantu.
Josip Kregar, SDP-ovac, nabraja razloge lošeg rezultata njegove stranke na izborima: opadanje članstva, zastarjeli koncept stranke, negativna selekcija, oligarhizacija vođenja, birokratski mentalitet u vrijeme krize, profesionalizacija bez ekspertize, egoistički osobni interesi za funkcijama, jednostavna indolencija. Jednostavnije i narodski: lijenost, prosječnost i tromost. Točno je sve, možda su dobro i prošli.
Nisu krivi oni koji nisu izašli na glasanje, već oni koji su ih trebali motivirati. Nedostatak entuzijazma nije posljedica toga da se nije htjelo i nije željelo već i nedostatka znanja kako pobijediti u otvorenom nadmetanju. Nisu krivi glasači koji nisu izašli, koji nisu zvali druge da izađu, krivi smo mi koji smo to odšutjeli. Hrvatska treba jaku radničku stranku, SDP se treba obnoviti nakon ovog testa javnog mnijenja da bismo imali ponovno vladu koja će zastupati radni narod – piše Josip Kregar nakon što je njegova stranka baš doslovce potučena na izborima (za što ne krivi Bernardića).
Stara vlast ne može ostati a mora, pa će se grčevito boriti. Nova vlast ne može preuzeti a mora. A svi vide da dolaze teška vremena i olovni oblaci. Ovaj sustav ne može stvoriti stabilnu i legitimnu vladu. Vladari ga ne žele demokratizirati (”demokratizacija demokracije”). Učimo se na pogreškama tek kad moramo. Podijeljena nije politika već društvo, a vladari ga dalje mrve – piše rezignirani Josip Kregar za Autograf.
Žene nisu glupače koje će po nalogu nekog autoriteta zaokružiti listu. To je predrasuda da će žene, nježne i cmoljaste, popustiti šarmu pjevača romantičnih pjesama, da ozbiljno shvaćaju prodike ostarjelih muškaraca bez iskustva u seksu. Život nije pjesma i nije parola, prijetnja s propovjednice. Pobjedu na izborima odlučit će žene – Josip Kregar, Autograf.
U politici opstaju one skupine, karakteri, koji se bolje prilagode pravilima nadmetanja. Kratko, jer to me muči, to nisu najbolji prema mojim kriterijima – plemeniti, pošteni i mudri. To su grubi, često slabo pametni, no ambiciozni i bez principa, ponekad bolesnih rana na duši, glumci i bleferi – piše Josip Kregar, i dodaje, otprilike, da upravo zato treba glasati da takvi na prođu, i da sistem, kojeg takvi zloupotrebljavaju, promijenimo.