Ne znam... kako... uvijek... raspraviš da s tobom vrijedi(m) više...
Zanimljiva rasprava: gdje je granica zabave i umjetnosti
Na primjeru grupe Pavel. Na Forumu se jedan korisnik pita zašto glazba koju izvodi Pavel ne bi mogla imati umjetničku vrijednost. Melodijske jednostavne dosadne linije, predvidvljivi e i h molovi, par klasičnih pop/blues akordića s jeftinim sintom, ništa revolucionarno, osobno dosadno, kupe samo najgore iz jazza u vidu ritam-sekcija koje ne obogaćuju muziku nego kao da su zasebna kompozicija… odgovor forumašice na prigovor korisnika da “neka se vrati pod kamen slušati cajke”. Čak se poteglo za ChatGPT-em, koji kaže sljedeće: Granica između “arta” (umjetnosti) i “entertainmenta” (zabave) često je fluidna i subjektivna, ali postoje određene karakteristike koje se mogu koristiti za njihovo razlikovanje, poput namjere, dubine, publici kojoj je namijenjena, dok zabava podrazumijeva komercijalnost i pristupačnost.