Apeli koji život znače
Vučetić: Kuharić je bio zarobljenik okolnosti u kojima je živio
Često se citira njegova sljedeća rečenica: ”Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu”. Šteta je što se ova rečenica samo citira umjesto da se po njoj postupa. Ona je, stoga, svedena na beživotni apel – protivnicima su kuće spaljene. Nesporno je da je Franjo Kuharić idealizirano i romantizirano promatrao hrvatske vojne trupe, zato im je upućivao moralne apele, više od toga nije mogao, raspao bi mu se unutarnji svijet osmišljavanja zbilje. Franjo Kuharić je tu bio dosljedan, nije se izdvajao od zajednice vjernika koju je predvodio – i njima i sebi je upućivao, kada već drugačije ne može, moralne apele. To, naravno, nije dovoljno jer kršćanstvo nije zajednica okupljena oko skupa moralnih apela, ali je dobro da je netko tada, u tim tranzicijskim vremenima nedefinirane nacije i aktivističkog kršćanstva shvaćenog kao predvorje nacionalizma, makar upućivao moralne apele.
Istina je da Kuharić nije bio nacionalist, od nacionalizma ga je sačuvala pripadnost Katoličkoj Crkvi, koja je, ipak, globalno prisutna, ona nadilazi nacionalne, premda ne i religijske granice. Njemu je hrvatski narod prvi adresat njegovih želja, a tek potom, kada je utvrdio njegovo etičko i povijesno prvenstvo, te iste, tipično hrvatske želje širi na čitav svijet. Kardinala Kuharića trebamo kontekstualno vrednovati, tada ćemo shvatiti da je bio sazdan od pozitivnih nacionalnih i religijskih fragmenata. Šteta je što su to samo fragmenti, ali i oni su, u ona vremena, činili razliku. Ta razlika nam je tada trebala. Marko Vučetić za Autograf.
