Vučetić: Koliko ima istinskih kršćana, toliko ima i kršćanstva - Monitor.hr
28.12.2024. (18:00)

Zato budimo ovih dana svi u miru

Vučetić: Koliko ima istinskih kršćana, toliko ima i kršćanstva

Prvoloptaški prigovori bi ovu rečenicu proglasili tipičnim protestantizmom, ali, ako je smisao kršćanstva da se kršćanska poruka spozna snagom individualnog razuma te da se oživotvori snagom individualne volje, onda je jasno da kršćanstvo nije religija kolektiviteta. To što neki, redovito oni koji imaju političkih i financijskih pretenzija, žele drugima nametnuti svoju viziju kršćanstva kao kozmičko rješenje, time samo pokazuju protukršćansku narav kolektiviteta bez individualnog egzistencijalnog pristanka.

Riječ je o nasilju, a ne o religioznosti. Nametanje svoje volje ili svoje interpretacije cjeline smisla drugima nije čin dobrohotnosti i humanosti, na djelu je svirepo nasilje. Nasilno kršćanstvo je samo jedno, dok slobodnih kršćanstava ima onoliko koliko ima slobodnih kršćana. MAlo filozofije za Božić donosi Marko Vučetić.


Slične vijesti

Jučer (12:00)

Možda nije da se štedi, nego se nema više čime trošiti

Šajatović: Čemu nervoza u Vladi ako je inflacija samo 4,5 posto?

Nervoza premijera Andreja Plenkovića, počevši od privođenja trgovaca na ‘obavijesni razgovor‘, može se objasniti spoznajom da Vlada zapravo nema instrumente kojima može obuzdavati rast cijena. U vremenima dinara, hrvatskog dinara ili kune građani (glasači) imali su osjećaj da se mogu zaštititi. Čim bi dobili plaću, mijenjali bi domaću valutu za njemačku marku ili euro. Danas kad plaće i mirovine stižu u eurima, u što ih promijeniti kao zaštitu od inflacije? Nema više sidra. Osim što više nema sidra u nekoj stranoj valuti, neracionalno je ne trošiti što prije. Zašto bi se građani trebali suzdržavati od potrošnje kad im uz rast cijena euri svaki dan vrijede manje? A k tome su kamate na štednju takve da su štediše u prošloj godini realno osiromašili za najmanje 700 milijuna eura. Čemu onda štedjeti? Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (23:00)

Informiraj, educiraj, zabavi?... Od svega neka ostane samo ovo treće

Dežulović: Novinari crvi

Dvadeset petoro novinara televizije N1, među njima i neka vodeća imena njihova programa, u sklopu “prilagodbe organizacijske strukture” i “reorganizacije poslovanja” dobilo je, eto, otkaze, i osim nekoliko novinarskih supatnika i supatničkih cehovskih udruženja, nitko u Hrvatskoj nije se pretjerano uzbudio. Sve otkako mediji ne objavljuju informacije, već “pružaju informativne sadržaje”, sve dakle otkako su vijesti postale “sadržaj”, a njihovi gledatelji, slušatelji i čitatelji “potrošači”, ti – kako smo ono rekli, da, novinari – nisu samo nepotreban, ulagačima i vlasnicima teško objašnjiv izlazni trošak iz poslovne bilance njihovih medijskih kuća, već i kućnog budžeta njihovih “potrošača”.

Kome u vrlom novom i dinamičnom svijetu uopće trebaju takozvani “novinari” – nešto kao talenti, samo što umjesto “sadržaja” proizvode takozvane “vijesti”, nešto kao sadržaj, samo manje zabavno – kad “ljudi prate streaming servise i društvene mreže”? Ne trebaju nam novinari, trebaju nam talenti, ne trebaju nam novine i televizija, trebaju nam zapravo sadržaji i TikTok izazovi održivog poslovanja. Boris Dežulović za N1

Utorak (12:00)

Pust je pust, ali tko će nam puniti škole?

Hrvatska uvozna snaga: radnici s trgova i političari s margina

Hrvatska je nepovratno zahvaćena demografskim slomom. Šanse za popravak su jako male. Izgubiti milijun stanovnika je pretočeno u zatvorene područne škole u manjim mjestima, gdje se gubi memorija i mjesto postaje puka spavaonica. Čitava prostranstva u Hrvatskoj nemaju više stanovnika. Samo vozite od Rastoka prema Josipdolu ili u Slavoniji, i rijetko ćete vidjeti ikoga u zapuštenoj prirodi. Zatvorena radna mjesta, manji priljev poreza za zdravstvo, mirovine, javne radove. Priljev stranaca koji su predmet sprdnje, nasilja i straha je toliko potreban da ne bi kolabiralo čitavo hrvatsko društvo. I zato kada vidite strane radnike kako se vesele na trgovima tijekom Nove godine zaželite im blagostanje, sreću i nadu da će ostati ovdje s nama graditi jednu bolju budućnost za nas i naše potomke. Nemojte paliti maskirani pust kako su napravili na Grobniku. Jedina manjina koja nas mori je ona na vlasti. Njima zagorčajte život. Art Kvart

Ponedjeljak (23:00)

Za razliku od populizma

Basara: Kultura kolektivizma

Ekstremni kolektivizmi, koji su na sreću završili u ropotarnici istorije – što ne znači da jednog dana neće vaskrsnuti – npr. fašizam, nacizam, frankizam i sovjetski komunizam, uopšte nisu populistički. Menadžmenti takvih, ekstremnih kolektivizama ne osluškuju vox populi i ne uvlače se u narodna dupeta, nego narode – naravno, za njihova dobra – stavljaju pred svršen čin. Na drugoj strani populizmi – koji u sebi uvek sadrže i elemente nepopulističkih kolektivizama – rade drugačije, naoko suptilnije. Populistički menadžmentii tokom dužeg vremena sugerišu narodu i šta bi trebalo da radi, šta da sanja, a šta da mu se događa i onda – svaki u granicama svojih mogućnosti – ispunjava narodne želje, koje se – gle pukog slučaja – u dlaku poklapaju s menadžmentovim interesima.

Kolektivističko-populistička društva – a mi smo (jebo ja nas), sa izuzetkom propalog pokušaja dekolektivizacije iz 2000-2003, od osnutka takvo, pride srpski podeljeno na kolektiviste A i kolektiviste B – po definiciji su zatvoreni sistemi društva bez dinamike, u kojima se neminovna prilagođavanja izazovima vremena sprovode ili revolucijom, ili – kad revolucija prdne u čabar – regresijom na stanje koje je prethodilo revoluciji. (Setimo se kraja osamdesetih). Svetislav Basara

Ponedjeljak (21:00)

Prigodna zajednička molitva

Ivančić: Zdravo Mafijo

Ukratko: Penavi je pun kufer nesnosne činjenice da DP-ovi ministri snose odgovornost za lopovluke hadezeovaca, a uskraćene su im ovlasti da kriminalnu praksu obustave i spriječe. Slični su sentimenti valjda potaknuli i odluku partije da se, premda participira u vlasti, pridruži opozicijskim strankama i pozove građane da 24. siječnja bojkotiraju trgovine i na taj način iskažu nezadovoljstvo nepodnošljivo visokim cijenama. Sve u svemu, revoltirani depeovci na više ili manje otvoren način iznose teške optužbe na račun premijera Plenkovića, njegove vlade i stranke s kojom su sklopili partnerski odnos: da organizirano pljačkaju državu, da njihovi ministri ostaju nedodirljivi čak i kada su odgovorni za nesreće sa smrtnim ishodima, da su državna poduzeća pretvorili u “legla kriminala”, da se o tom kriminalu mora šutjeti, jer tako naređuje “šef”. Zbog čega je onda DP uopće u koaliciji s HDZ-om? “Zbog para”, kaže naš izvor blizak vrhu stranke. Viktor Ivančić za Novosti.

Ponedjeljak (08:00)

Države poduzetnici

Starešina: Počinje igra u kojoj se može mnogo dobiti. Ali i lako ispasti gubitnik

Oni koji dosad nisu shvatili da su provokacija, brutalna retorika i zaoštravanje problema omiljeni Trumpov način otvaranja tema za koje se zatim traže kompromisi i dogovaraju ozbiljni interesni dealovi, uopće nemaju kapaciteta biti relevantni sudionici političkih dogovora s novom administracijom. Jer ne razlikuju površinske efekte od sadržaja. Jednako tako, oni politički akteri (čitaj: vlade) koji još nisu na nacionalnoj razini prepoznali svoje interesne prioritete koji bi se mogli uklopiti u Trumpovu (geo)političku agendu i koji nisu iskoristili razdoblje između izbora i predsjedničke inauguracije za uspostavu kontakata s novom administracijom i potaknuli zanimanje za svoje projekte – već su zakasnili.

Ozbiljni igrači to su već učinili. Oni koji su zakasnili, možda mogu nadoknaditi propušteno ili uhvatiti priključak tako da uključe u izvršnu vlast više poduzetničkog duha: i u načinu razmišljanja i u operativi. A to znači da ne čekaju da im Washington zada domaću zadaću koju će oni zatim manje-više izvršavati, nego da stvaraju i love prilike, kao i da nakon toga osiguraju izvršavanje preuzetih obveza kako ne bi izgubili kredibilnost. Višnja Starešina za Lider.

Subota (12:00)

Freud bi tu imao posla

Beck: Plenkovićevo podrigivanje kao poruka sabornicima

Budući da neće sjediti za istim stolom s Milanovićem, ne moramo se brinuti da će Plenković prekršiti dvorsku etiketu. Nisam nikad mislio da se naš premijer ne zna ponašati u pristojnom društvu – da mu, recimo, visi s usne rezanac iz juhe na diplomatskoj večeri ili se zafleka majonezom s cateringa u sjedištu NATO-a – ali sad sam se pokolebao. U Saboru mu se, naime, na Aktualnom satu, tijekom odgovora o ratovanju u Ukrajini, omaknulo da se podrignuo u mikrofon, no nije se ispričao nego je nastavio verglati kao da se ništa nije dogodilo.

Plenković govori za televiziju da ne shvaća zašto je Primorac izgubio kad je imao, za razliku od Milanovića, program, ali intimno zna da za politiku nisu bitne riječi nego nešto drugo. I sad nam je pokazao! Podrigivanje je poruka sabornicima: nije važno što govorim, nego to da vas ne poštujem. Omaklo se nesvjesno, ali je iskorišteno i shvaćeno. Ali nije on jedini hadezeovac koji ima nesvjesno, i kome to nesvjesno prodire van. Neki dan se ministru obrane Ivanu Anušiću pred kamerama omaknuo lapsus, pa je rekao „kad sam bio predsjednik“, da bi se odmah ispravio u „ministar“. Eto što se babi snilo. Boris Beck za  Večernji i za Narod (portal, jel’)

24.01. (17:00)

'U doba mraka, shvatili ste konačno, ne mijenja se cijeli sistem, nego samo žarulja'

Dežulović: Sto godina skupoće

Samo jedan primjer: Milka čokolada od tristo grama u običnom hrvatskom gradskom dućanu košta sedam eura i dvadeset centi, ista takva Milka od tristo grama u Bosni i Hercegovini košta jedva dva i pol do tri eura, u zapadnoj Europi četiri do šest, a jeftinija nego u Hrvatskoj, vjerovali ili ne, čak je i u ekskluzivnom gift-shopu na ženevskom aerodromu Cointrin, dakle u rođenoj luksuznoj Švicarskoj, gdje košta sedam eura. Punih 35 godina, uostalom, majstori iz kartela jednako su vas u školi učili kako je kapitalizam najbolji od svih svjetova, a slobodno tržište čarobna arkadija kojoj ne treba policija jer sama sebe regulira: ponuda i potražnja sam su ustav te slobodne, šarene cvjetne ledine, dvije magične riječi koje najbolji od sviju svjetova drže u čudesnoj ravnoteži.

I što je najbolje od svega, tu su ledinu za ispašu izabrale same ovce. Među glupim idejama za borbu protiv kartela iz ženevskih hotela i banskih dvoraca na rubu šarene cvjetne ledine, jednodnevni bojkot dućana vjerojatno je najgluplja od svih. Čokoladu od tristo grama i sedam eura umjesto u petak kupit ćete u četvrtak ili u subotu, a ona šestorica u pušačkom salonu zajedno sa svojim fiškalima smijat će se do kraja ovog teksta. Boris Dežulović za Novosti

23.01. (10:00)

Dvorište u rasulu, a oni bi se skitali po selu

Šajatović: Početak 2025 – političko iscrpljivanje i ekonomsko usporavanje

Sve je više signala da hrvatsko gospodarstvo ekonomski usporava. Umjesto da se vlast bar malo počne baviti načinima kako pomoći biznisu koji počinje posrtati, političari se bave koalicijskim prepucavanjima i dvorskim igrama frakcija unutar HDZ-a. Umjesto da čeka hoće li mudraci u Bruxellesu nešto smisliti, hrvatska vlada trebala bi u proračunu osigurati 50 milijuna eura za financiranje nastupa naših robnih izvoznika na svjetskim sajmovima. To bi više pridonijelo zdravom rastu BDP-a od formalnih reformi u zamjenu za novac iz europskih fondova. Miodrag Šajatović komentira događaje nakon što je EK odgodila Hrvatskoj isplatu velike tranše sredstava (835,6 milijuna eura) iz NPOO-a zbog nereda u državnim tvrtkama…

22.01. (14:00)

Ustav postoji i između ostalog da se zaštiti od sebe sama

Basara: Trump, godina prva

Ako ga bog poživi, Tramp će tokom sledeće četiri godine davati sve od sebe da učini nemoguće, naime, da se kako zna i ume nametne kao prvi autokrata u istoriji SAD. To će mu – osim ako se ne dogodi biblijsko čudo – biti nemoguća misija. Američki oci-osnivači, dobri poznavaoci nesolidnosti ljudske prirode, dalekovido su predvideli mogućnost da se u Belu kuću useli dilber poput Trampa, pa su u tom smislu postavili mnoštvo konstitucionalnih i institucionalnih prepreka eventualnim autokratskim ambicijama.

Ono, fakat, Tramp, kao i Nikola Pašić, smatra – i to čak i ne krije – da su „ustav i zakoni za protivnici“. I zaistinu, ništa lakše nego ne davati – ili davati samo kad ti odgovara – pet sitnih para za ustav i „zakoni“. Ali da bi pretendent-autokrata došao u situaciju da ne daje pet sitnih para na „zakoni“, potrebno je građanstvo i seljaštvo – pardon, farmerstvo – spremno da ćutke prihvati nedavanje pet sitnih para na ustav i „zakoni“, a američko građanstvo i seljaštvo je ponajmanje takvo od svih građanstava i seljaštava ovog sveta. Svetislav Basara.