Vučetić: Bulj Srbima nudi komunalno srpstvo. On je Hrvat jela i pića - Monitor.hr
12.09. (19:00)

Kultura i umjetnost su mu, s razine komunalnog hrvatstva, u funkciji provokacije

Vučetić: Bulj Srbima nudi komunalno srpstvo. On je Hrvat jela i pića

Uloga i značaj stranke Most može se opisati u sljedećim terminima: beskorisnost, uzaludnost, nestrukturiranost i suvišnost. Most, onaj koji se 2015. god. pojavio na nacionalnoj razini, nije bio zamišljen kao stranka, već kao platforma koja okuplja nezavisne liste i nezavisne pojedince. Ta platforma nema nikakve veze s ovom sadašnjom strankom preživjelih desnih ostataka. Oni su u stanju napraviti bilo što samo da i dalje primaju saborsku plaću, da uživaju u ostalim, vrlo izdašnim materijalnim privilegijama i da sebe doživljavaju bitnima, a bitnost im dolazi iz prisutnosti u medijima. Miro Bulj kaže da nema ništa protiv Srba, više puta je napomenuo da je Srbima doveo asfalt ispred kuća, da bi im dao piti i jesti itd. Bulj je, nesumnjivo, osjetljiv na bazične ljudske potrebe, ali ne shvaća da Srbi nisu Srbi po sendviču i vodi, Srbi nisu Srbi po asfaltu i dodijeljenom stanu. Srbi su Srbi po jeziku i pismu, po kulturi i običajima, a neki su i po pravoslavlju.

Ne vjerujem da tu ima zloće, ta Buljevo hrvatstvo je hrvatstvo jela i pića, to je hrvatstvo dodijeljenog stana i asfalta. To nije hrvatstvo jezika, pisma, kulture i filozofije, to čak nije ni hrvatstvo kršćanstva bez greške. Bulj naprosto želi da Srbi budu Srbi po onome po čemu je i on Hrvat. Njegovo hrvatstvo se kreće u granicama jela i pića, a vrhunac doživljava u komunalnoj infrastrukturi. Marko Vučetić za Autograf


Slične vijesti

14.11. (22:00)

'Politika nije teološka, a još je manje meditativno-molitvena aktivnost'

Vučetić: Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga

Politika uređuje javni život, javnom životu pripada i kulturni život, vjera može biti, i poželjno bi bilo da bude, dijelom kulturnog života, a taj život je određen javnim politikama, ali ne može i ne smije postati politikom koja definira sav javni život. U pravom slučaju se radi o vjeri, a u drugom o vjerskom i političkom nasilju. Ovo treba neprestano ponavljati, sve dok se ne prekine s raširenom praksom zloupotrebe vjere u političke svrhe. Vjernici su ti koji bi se, zbog same naravi vjere, trebali suprotstavljati pokušajima politiziranja vjerskih sadržaja i vrijednosti. Ako negdje bog ne prebiva, ne prebiva u političkim institucijama. Bog u tim institucijama može biti samo skvoter. Marko Vučetić za Autograf

08.11. (19:00)

Ako nekome treba podsjetnik

Vučetić: Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu

Povijesno razdoblje koje okorjelim režimlijama osobito smeta upravo je ono u kojem smo, po kriterijima svjetske povijesti, sudjelovali u nečem velikom – u pobjedi nad nacističkim i fašističkim politikama. Nekada su i oni, doduše zbog pogrešnih, duboko režimskih razloga, ovu pobjedu slavili, sada tu pobjedu antagoniziraju. Treba ih razumjeti, iako ih ne treba u tome podržavati. Najveći povijesni događaj, najveći uspjeh hrvatskog naroda sudjelovanje je u antifašističkom pokretu, tada smo ustali protiv globalnog zla i to zlo smo pobijedili. U tom pobjedničkom antifašističkom pokretu sudjelovao je, kao partizanski časnik, i Franjo Tuđman.

Ostaje činjenica da je on dosljedni, pasionirani zagovornik hrvatskog antifašizma, da je bio hrvatski predsjednik, da je pod njegovim vodstvom Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu te da se Domovinski rat, a i u tome se slažemo Tuđman i ja, ne može koristiti kako bi se negirao značaj antifašizma. Hrvatska je bitno antifašistička država, ona je nezamisliva bez antifašizma. Marko Vučetić za Autograf

25.10. (11:00)

Bezimenost nedostojna imena

Vučetić: Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko

U listopadu 2005. god. jedan čovjek osuđen je, doduše uvjetno, na osam mjeseci zatvora zbog toga što je 1999. god. sudjelovao u tučnjavi. Potukao se s policajcima koji su došli u ugostiteljski objekt s namjerom da tamo ponovno uspostave narušeni javni red i mir koji je ovaj bezimeni, uz sufliranje osoba sličnih afiniteta prema javnom redu i miru, obilato kršio.

U tučnjavi je bezimeni, osim fizičke sile, posegnuo i za arsenalom verbalnog nasilja nad policajcima. Da skratim priču, sada je taj bezimeni nasilnik ministar obrane. Ono je, istina, počinjeno, on je zbog toga kažnjen, kaznu je odslužio i sada ga se smatra nekažnjavanom osobom. Nasilnik je naknadnom pravnom akrobacijom skriven, ali je i dalje živ, njegova je narav ostala ista, samo je promijenio metode ostvarivanja nasilničkih namjera. Štoviše, ovo nasilje je daleko opasnije od onog desubjektiviziranog. Ovo nasilje se događa u ministarstvu, ono se događalo u birtiji. Desubjektivizirano nasije je evoluiralo. Marko Vučetić za Autograf.

28.09. (00:00)

Sindikalna borba za povlastice: Revolucija u oporbi od 83,45%

Vučetić: 83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara

U tekstu Marka Vučetića za Autograf se kritizira situacija u hrvatskoj politici, s posebnim osvrtom na porast plaća saborskih zastupnika za 83,45%. Vučetić povezuje ovu povišicu s pasivnošću opozicije, koja, umjesto da se aktivno bori protiv korupcije i vladavine Andreja Plenkovića, pristaje na materijalne beneficije koje im donosi taj sustav. Posebno se ističe opasnost klerikalnih inicijativa usmjerenih na uskraćivanje prava zastupnicima nacionalnih manjina, ali se i opozicija opisuje kao nesposobna i korumpirana. Povećanje plaća postaje simbol potkupljivanja opozicije, koja umjesto otpora postaje sudionik u Plenkovićevom sustavu moći.

22.08. (18:00)

Odjeci razgovora

Vučetić: Kutleša je neprijateljski usmjeren prema sekularnosti

Crkva nije demokratska, nije ni pluralna, a ne možemo reći da je krasi i neka dijaloška kultura. Ona je kruta, hijerarhijski ustrojena, da ne okolišam, preživjela feudalna struktura koja komunicira dekretima, naredbama i zabranama. Kada se Katolička Crkva poziva na demokraciju, to čini s predumišljajem. Nju demokracija zanima isključivo kao sredstvo ostvarivanja nekih crkvenih, a to znači nedemokratskih ciljeva. Sekularno društvo shvaća pozitivnu uloge religije, ali je itekako svjesno toga da religijske strukture sekularnost ne gledaju prijateljskim očima. Dražen Kutleša se zasigurno ne bori za demokraciju, on se ne bori ni za hrvatsku državu kao demokratsku, suverenu, ponosnu, sekularnu državu. On demokraciju iskorištava kako bi povećao područje crkvenog utjecaja, a tamo gdje Crkva ima utjecaj, tamo zasigurno nema demokracije. Marko Vučetić za Autograf.

15.08. (15:00)

Neki se odgovori nameću sami od sebe

Vučetić: Što je gore, pedofilija ili otvaranje Olimpijskih igara?

Halabuka koja se digla oko otvaranja Olimpijskih igara, pokazatelj je, po mome sudu, nepoznavanja što kršćanstvo jest, a ono je, prije svega, religija ljubavi i oprosta, a ne gnjeva i povrijeđenosti. Kršćanstvo nije ugroženo kada netko napada ili ironizira kršćanski nauk, skup vjerskih istina ili manifestaciju u kulturi, jer ništa od toga ne iscrpljuje smisao kršćanstva. Taj smisao se ostvaruje izvan i iznad kršćanstva. On, uostalom, dokida kršćanstvo kao vremenitu stvarnost. Tko je to bio ugrožen zbog svečanosti otvaranja Olimpijskih igara? Nitko. Tko je bio ugrožen od Pavelićevog režima kojega je tako zdušno pozdravio Alojzije Stepinac? Mnogi. Nekima od njih je pomagao i sam Stepinac da sačuvaju živu glavu, i to je njegova pozitivna uloga, ali ga to nije spriječilo da tzv. NDH i dalje promatra kao izraz plemenite želje hrvatskog naroda da živi u vlastitoj državi. Marko Vučetić za Autograf.

02.08. (10:00)

Kad vidiš njihove plaće, dođe da ti se plače

Vučetić: Oni koji vjeruju u dobro osuđuju povišicu koju si je Plenković dao

Političari imaju odgovornost prema javnom i općem dobru, a to dobro se ne mjeri visinom plaća političara, nego, ako je već riječ o mjesečnim primanjima, visinom plaća i mirovina onih koji su te političare birali. To dobro se, nadalje, mjeri mjerom institucionalno posredovane pravde i koječim drugim. Visina plaća i mirovina nam ne treba kako bismo pohitali prema koritu, nego da ne osjetimo nepodnošljivu i omalovažavajuću nemoć pred djecom kojoj ne možemo financirati njihove razvojne potrebe ili, ako je riječ o umirovljenicima, da ne budu osramoćeni time što im djeca moraju financirati njihov puki, minimalni opstanak na životu. Marko Vučetić za Autograf.

14.07. (21:00)

Religulous

Vučetić: Klečavci očekuju da hrvatsko društvo prestane biti sekularno

Bog nije društvena i politička kategorija, niti to ikada treba postati. On pripada i prebiva u vjeri, religiji i kulturi. Opasno je kada ono što je duboko osobno ili subjektivno, kao što je to vjera, postane izvor za uređivanje društvenih odnosa i javnih politika. Molitelji na trgovima, poznati kao klečavci, ne brane vjerske istine, njihovo pravo na slobodu vjeroispovijesti ničim nije ugroženo, oni to pravo demonstriraju svake prve subote u mjesecu, ali, nažalost, oni to pravo svake prve subote u mjesecu i instrumentaliziraju. Oni, naime, molitvu koriste kako bi ostvarili društvene i političke, a ne religijske ciljeve. Molitelji na trgovima, izabravši baš trg za molitvu, uporno nastavljajući s tom aktivnošću iako su vidjeli da ona izaziva otpore i podjele u javnosti, ne zbog toga što je riječ o molitvi nego upravo suprotno, što se molitva zloupotrebljava, desakralizirali su molitveni čin. Marko Vučetić za Autograf.

30.06. (01:00)

Nekritički kupci političkih proizvoda

Vučetić: Kažete da mrzim sve hrvatsko? U krizi ste događajnosti

Prije nekoliko dana, dok sam u trgovini kupovao nužne namirnice, obratio mi se, kako bi to Zoran Milanović rekao, potpuno nepoznat čovjek, doduše ne izravno, nego govoreći trgovkinji o meni, tako da ja čujem, kao onome koji ne voli ništa hrvatsko.

Što bi to bilo sve ili ništa hrvatsko, i kako to sve stane u nešto, nije mi baš najjasnije, ali ovo, očito, nije pitanje koje muči ovog kroatiziranog kupca, niti će ga, po onome što sam vidio, ikada mučiti. Hrvat voli nešto hrvatsko, baš kao što i ne voli nešto hrvatsko. Taj kupac-Hrvat, po svemu sudeći, ne voli ono što ja radim, a budući da je to nešto hrvatsko, on je, po vlastitim kriterijima, mrzitelj nečeg hrvatskog.

A ako netko već voli, jer voljeti se mora, nešto hrvatsko, onda zasigurno, pod pretpostavkom da je imalo uman, zna da nipošto nema uvid u to što je sve hrvatsko, pa stoga netko drugi, koga on ne shvaća, zasigurno nešto voli, a moguće da je to nešto što taj netko voli upravo nešto hrvatsko – moguće čak i hrvatskije od njegovog posjeda hrvatstva. Marko Vučetić za Autograf.

21.06. (20:00)

Ako hodaš s njima, onda je sve pet

Vučetić: Žene iz Hoda za život koje su učinile pobačaj su ubojice

Zanimljivo je da sudionici Hoda za život, ali i mnogih drugih pokreta, ne demonstriraju što ljudski život znači njima, već se iz petnih žila trude da njihova svjetonazorska orijentacijska točka ili pseudodefinicija postane obvezujuća za druge. Hod za život zapravo je definicijski pohod na živote drugih ljudskih bića.

Nemam ništa protiv svjetonazora, pa i svjetonazorskog aktivizma, ali bi, čisto zbog logičke higijene, valjalo zadržati minimum konzistentnosti.

Ako netko tvrdi da je prekid trudnoće ubojstvo, a svjetonazorski aktivisti Hoda za život upravo to tvrde (a i imaju pravo to tvrditi), sekularno društvo im je dužno to pravo osigurati i osigurava im ga, onda je nužno da žene koje na njihovim skupovima svjedoče o abortusu kojega su nekoć počinile, ne predstavljaju u mlakoj, neodređenoj formi žena koje će iznijeti intimna svjedočanstva. Treba ih najaviti kao ubojice djeteta.

Ne smatram da su one ubojice, ali budući da Hod za život prekid trudnoće smatra ubojstvom, a to navodno smatraju i žene koje manipulativno na hodaškim skupovima iznose polulažna svjedočanstva, onda, ako žele udovoljiti minimalnim zahtjevima logičnosti i autentičnosti, te žene trebaju predstaviti i prema njima se odnositi kao da je riječ o ubojicama – ne zbog toga što se uistinu radi o ubojicama, jer nije riječ o ubojicama, nego zbog toga što svi oni smatraju, uvjereni su ili makar to tvrde, da je prekid trudnoće ubojstvo. Marko Vučetić za Autograf