Vozačica autobusa iz Milwaukeeja - Monitor.hr
12.01.2019. (06:30)

Vozačica autobusa iz Milwaukeeja

Irena Ivić, vozačica autobusa iz Milwaukeeja, postala je heroj u Americi nakon što je objavljeno njeno spašavanje jednogodišnjeg djeteta koje je lutalo po cesti samo i bosonogo na temperaturi oko nule. Zaustavila je autobus i uzela u autobus. Policija kaže da je majka dijete ostavila vani, kasnije je dijete preuzeo otac. Irena Ivić je porijeklom iz Srbije. Jutarnji
Usput, preporuka za film Jima Jarmusha Peterson o pobjedama, porazima i poeziji u životu vozača autobusa.


Slične vijesti

19.11. (17:00)

Doktoru samo kad jako boli

Statistički jaz: Muškarci u Hrvatskoj u prosjeku žive šest godina kraće od žena

Riječ je o takozvanoj razlici u dugovječnosti koja je prisutna u gotovo svim zemljama svijeta, a ovisi o brojnim socio-ekonomskim i kulturnim čimbenicima. U EU-u, jaz je najmanji u Nizozemskoj (2,9), a najveći u Latviji (10), dok u Hrvatskoj ta brojka iznosi 6,4 godine (EU prosjek je 5,3). Stručnjaci ističu da je riječ o globalnom fenomenu na koji utječu brojni kulturni i geopolitički čimbenici poput rata, klimatskih promjena i siromaštva, kao i biološke razlike između spolova, zbog kojih je rizik od smrti veći za muškarce, i to u svim dobnim skupinama. Statistike pokazuju i da muškarci u odnosu na žene češće odgađaju posjet liječniku, što može imati kobne posljedice na zdravlje s obzirom na to da je rano otkrivanje bolesti ključno za uspješno liječenje. Index

16.10. (11:00)

Došli smo do zadnjeg levela i nema dalje

Produženje života usporava unatoč razvoju medicine

Krajem 19. stoljeća, očekivano trajanje života u razvijenim zemljama iznosilo je 30-40 godina. U 2023. najdugovječnije nacije imale su očekivano trajanje života od oko 84 do 85 godina. Glavni čimbenici koji su doveli do njegovog produženja u 20. stoljeću uključuju razvoj antibiotika i cjepiva, koji su značajno smanjili smrtnost od zaraznih bolesti poput tuberkuloze, boginja, ospica, gripe, difterije i sl. Osim toga, poboljšani sanitarni uvjeti, bolja prehrana, pristup čistoj vodi te napredak u prenatalnoj i postnatalnoj skrbi također su pridonijeli drastičnom smanjenju smrtnosti. Istraživanje je pokazalo da je stopa produženja očekivanog trajanja života između 2010. i 2019. pala ispod one zabilježene između 1990. i 2000. Ljudi su i dalje živjeli dulje, ali ne u tolikoj mjeri. Index

27.08. (00:00)

Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba

Zadovoljstvo životom smanjuje se između devete i 16. godine, a zatim raste sve do 70. godine

Što se tiče sreće, ona krene opadati u devetoj godini života i opada sve do 94. godine. Za razliku od sreće i zadovoljstva, osjećaji tuge su nepredvidljiviji pa jako osciliraju između devete i 22. godine. Nakon tog vremena tuga slabi i tako sve do dobi od 60 godina, što znači da ljudi tijekom svih tih godina doživljavaju više pozitivnih, nego negativnih emocija. Nakon 60. godine, navodno smo češće tužni. Većina ljudi doživljava pozitivne emocije tijekom većeg dijela života. Kad je riječ o osjećaju sreće, najsretniji smo u djetinjstvu. Kroz život osjećaj sreće slabi, no nadopunjuje ga osjećaj zadovoljstva. U dubokoj starosti i jedno i drugo blijedi. Razlog tome najvjerojatnije je slabljenje zdravlja i opadanje fizičkih sposobnosti te sve manje društvenih interakcija. Nacional

11.05. (19:00)

Iz anorganskog u organsko

Raos: Život je mogao nastati u jezeru bogatom sodom

Još je starim Egipćanima ntrj (tako su ga zvali jer nisu imali samoglasnike) bio vrlo važan jer bez njega ne bi bilo mumija – u njemu su naime sušili mrtva tijela prije balzamiranja. Još je važniji bio (za sve narode) po tome što su od njega – grijanjem na vatri – priređivali sodu, a soda je – uz kremeni pijesak – bila i ostala osnovna sirovina za izradu stakla. Wadi (suho jezero) bi mogao biti i izvor prvog života, mjesto na kojem je nastala prva živa stanica. To pokazuje istraživanje skupine znanstvenika sa svih strana svijeta okupljenima u američkim institutima. U tim jezerima koncentracija karbonata i hidrogenkarbonata iznosi od 0,1 do 1 mol/L, ovisno o vremenskim prilikama (sunce ili kiša), a osim što je njihova voda izrazito lužnata (pH=10), sadrži i ione magnezija (koji stabiliziraju molekule nukleinskih kiselina) te fosfatne ione.

Kada su u vodu dvaju jezera (ili otopinu koja je simulirala njezin sastav) stavili nukleotide aktivirane vezivanjem aminoimidazola, oni su se počeli povezivati kopirajući molekulu RNA (template) vežući se za nju po načelu sparivanja baza te produžujući početnu molekulu RNA (primer). Nakon tri dana (72 sata) 10 do 75 % početnih molekula RNA produžilo se za tri i više nukleotida. Iz toga slijedi jednostavan zaključak: u vrijeme suše u lužnatim jezerima nastajale su molekule RNA, a u sezoni kiša formirale su se stanične membrane, protostanice. Uzalud nam se nadati da ćemo taj proces vidjeti na Zemlji, ali bismo ga mogli otkriti na drugim planetima. Nenad Raos za Bug.

28.04. (01:00)

Pod istim krovom

U srcu Aljaske leži Whittier, grad s nevjerojatnom pričom: Do njega se ide tunelom, a 217 stanovnika živi i radi u jednoj zgradi

Sa samo 217 stanovnika, ovo je mjesto gdje cijela zajednica živi pod jednim krovom – doslovno. Begich Towers nije obična stambena zgrada; to je grad u malom, sa svojom policijskom stanicom, trgovinom, crkvom i školom, sve smješteno unutar iste strukture. Whittier se nalazi 96 km južno od Anchoragea, a do njega vodi prilično zapanjujući jednosmjerni tunel koji se noću zatvara. Unutar zgrade nalazi se hotel, što omogućuje gostima da vide kako funkcionira svakodnevni život u ovoj neobičnoj zajednici. Svojim jedinstvenim načinom života, Whittier dokazuje da povezanost može procvjetati čak i u najneobičnijim okolnostima. (Klik.hr)

09.03. (20:00)

Zemaljski život van Zemlje

Na Mjesecu ima života. Donijeli su ga ljudi

Prije nešto više od pet godina, 22. veljače 2019., svemirska sonda bez ljudske posade Beresheet, koju su izgradili SpaceIL i Israel Aerospace Industries, postavljena je u orbitu oko Mjeseca. Beresheet je trebao postati prva privatna svemirska letjelica koja će izvesti meko slijetanje na Mjesec, međutim, nakon više tehničkih problema srušio se na površinu Zemljinog satelita i raspao u komadiće koji su se rasuli u krugu od 100-tinjak metara. Među raznim teretima na Beresheetu našli su se i tzv. vodeni medvjedići, poznati kao tardigrade. Te mikroskopske životinjice, koje dijele pretka s kukcima, također se nazivaju dugoživcima jer imaju sposobnost preživljavanja u najsurovijim klimatskim uvjetima, uključujući i svemir. Štoviše, mogu se vratiti u život desetljećima nakon što su potpuno dehidrirali. Index

22.12.2023. (21:00)

Ipak ne možemo biti besmrtni

Znanstvenici izračunali: ljudi ne mogu živjeti dulje od 150 godina

Tim stručnjaka kombinirao je niz varijabli povezanih sa starenjem u jednu metriku koja je omogućila generiranje pojednostavljenog, kvantitativnog maksimalnog životnog vijeka. Starenje uključuje progresivno opadanje funkcije i čini tijelo ranjivim na pojavu bolesti, bilo da se radi o raku, neurološkim bolestima ili srčanim oboljenjima. Starenje se događa kako se naš DNK neprestano replicira, postajući skloniji pogreškama i posljedičnoj bolesti. Najvažnija varijabla je krvna slika. Rezultati sugeriraju da čak i uz najnaprednije terapije za borbu protiv bolesti koje će nam biti dostupne u budućnosti, ljudi ne bi prešli ovu granicu bez rješavanja temeljnog problema starenja. Čini se da je gubitak otpornosti unutar tijela daleko veća pokretačka snaga smrtnosti od određene bolesti, a oni navode da je rad na razvoju modela starenja imperativ za terapije produljenja života, umjesto ciljanja bolesti. IFL Science

 

07.12.2023. (21:00)

Odbljesak života koji napuštamo

Život nam pred smrt možda zaista ‘preleti pred očima’, otkriva nova studija

EEG je pokazao da obrasci moždane aktivnosti povezani sa sanjanjem i prisjećanjem oživljavaju upravo kad srce prestane kucati, nastavljajući još neko vrijeme nakon toga. Iako je nemoguće izvući bilo kakve čvrste zaključke iz ovih informacija, moždana aktivnost povezana s vraćanjem sjećanja može ukazivati ​​na to da doista “vidimo kako nam život doslovno prolazi pred očima” kad umiremo. Ova je mogućnost dodatno potvrđena rezultatima naknadne studije koja je uključivala četiri pacijenta sa srčanim udarom koji su umrli u jedinici neurointenzivne njege u Michiganu. Prateći njihove neuralne oscilacije kod umiranja, istraživači su primijetili “eksploziju” aktivnosti unutar takozvane “vruće zone” mozga, koja se nalazi na sjecištu temporalnog, parijetalnog i okcipitalnog režnja, koja je povezana sa snovima, kao i sa svjesnim mislima. IFL Science

03.10.2023. (00:00)

U potrazi za susretima treće vrste

Više nije pitanje hoćemo li naći vanzemaljski život, nego kada

Teleskopi sada mogu analizirati atmosfere planeta koji kruže oko dalekih zvijezda, tražeći kemikalije koje – barem na Zemlji – mogu proizvesti samo živi organizmi. Prvi tračak takvog otkrića došao je početkom rujna. Mogući tragovi plina koji na Zemlji proizvode jednostavni morski organizmi otkriven je u atmosferi planeta nazvanog K2-18b, koji je udaljen 120 svjetlosnih godina. Živimo u beskonačnom svemiru, s beskonačnim brojem zvijezda i planeta. Mnogima od nas je očito da ne možemo biti jedini inteligentan život. Sada imamo tehnologiju i sposobnost da odgovorimo na pitanje jesmo li sami u svemiru. Neki znanstvenici ovo pitanje smatraju područjem znanstvene fantastike, ali potraga za radio signalima izvanzemaljskih svjetova traje već desetljećima. Prije 30 godina nismo imali dokaza da planeti kruže oko drugih zvijezda. Sada ih je otkriveno više od 5000, a astronomi i astrobiolozi mogu ih proučavati do dosad neviđenih detalja. Index

31.07.2023. (15:00)

Junaci o kojima se ne priča

Film 30 godina samoće: Nijedan muškarac mi nije bio ravan

Baka Julka Bandović iz sela Plema kod Rudog živjela je sama više od 40 godina. Kad se pogleda njena skromna kuća vidi se pedantnost, a kada je bila nešto mlađa jahala je konje i sama tjerala i čuvala stoku, a tridesetak godina nije imala tekuće vode. Izgubila je trojicu braće u Drugom svjetskom ratu, njen otac je preminuo odmah poslije rata, a majka joj je preminula 1975. godine. I sve to možda ne izgleda kao veliki podvig, ali je kada se sazna da je Julka sa 6 godina oboljela od dečije paralize i više od 70 godina je puzala na rukama i kolenima. 2005.godine je snimljen dokumentarac „30 godina samoće“ koji je osvojio glavnu nagradu festivala Peštafest u Budimpešti. Baka je uskoro preminula u 80 i nekoj godini, dokazavši da volja zaista premješta planine. Radioaktivni komarac, Crno pile