Vojković: Imamo svako pravo premijera nazivati pavijanom - Monitor.hr
26.01.2022. (08:00)

Jaki za tipkovnicom

Vojković: Imamo svako pravo premijera nazivati pavijanom

Upis o “dočekivanju pokvarenim jajima” vrijednosni  je sud, a ne neka sigurnosna prijetnja, s čime se u biti složila i policija – jer je pokrenula prekršajni postupak po zastarjelom i uvelike bezveznom Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ne prema Kaznenom zakonu. Sasvim drugo je ako nekog političara izravno optužujete za kakvu korupciju. Za nazvati nekog lopovom ili utajivačem treba imati podlogu u činjenicama. Sloboda izražavanja je ustavna vrijednost. Na policiji nije da satima zadržava ljude radi iznošenja njihove političke volje. Ovo ne smije stati na ovakvim nemuštim i jadnim opravdanjima Policijske uprave zadarske i ministra, već stvar treba detaljno istražiti i vidjeti tko je to zaista pokrenuo. Netko bi trebao dati ostavku, smatra Goran Vojković za Index.


Slične vijesti

02.12. (08:00)

'Pa ovo je preskupo' - kaže on i svejedno kupi

Vojković: Skupe su vam kobasice na Adventu? Trebaju biti još skuplje

Debrecinka po šest eura i devedeset centi, dakle preko pedeset nekadašnjih kuna – ili fritule, nekadašnja blagdanska hrana siromašnih za najmanje pet eura ipak nisu stvar pohlepe trgovca, već stvar mentaliteta naroda – onog istog naroda koji bi podizao ustanke protiv poskupljenja struje, plina i kruha, koji govori o sveopćim poskupljenjima i vječno kuka o svom standardu. Taj narod bespogovorno pegla kartice ili vadi gotovinu za miris cimeta koji skriva jeftino vino i debrecinke kupljene na veliko u susjednoj trgovini. Ovdje je, za razliku od jedne Njemačke, Švicarske ili Danske, sramota reći “ovo je preskupo”, sramota je odustati od kupnje kada vidiš cijenu, sramota je prijateljima reći “idemo kupiti namirnice i napraviti zabavu kod kuće”. U toj priči oko kobasica je uostalom i cijela priča zašto je mnoga roba skuplja u Hrvatskoj nego u Austriji ili Njemačkoj. Ovdje se – kupuje. Ovdje kupci ne odustaju. Ovdje niste čuli za bojkot preskupog trgovca. Ovdje niste čuli za zaobilaženje preskupe trgovine. Goran Vojković za Index.

08.11. (09:00)

It's the economy, stupid!

Vojković: Amerikancima su bitne dvije stvari – dolar i obitelj

Ako dirnete u nešto od to dvoje, gubite, a mnogim Amerikancima zadnjih godina ide ekonomski loše. Inflacija posebno pogađa slojeve društva s nižim primanjima. Mnoge industrije se gase, pri čemu tisuće ljudi nemaju smislenu alternativu. Da Hrvati glasaju po istim načelima kao Amerikanci, od cijele političke scene koju imamo ne bi valjda ostalo deset ljudi. HDZ bi zbog najave povećanja nekih poreza bez da bitno smanji neke druge poreze bio pometen. Vidim kako se neki s desnice jako vesele Trumpovoj pobjedi. No, to je paradoks. Desnica u Hrvatskoj (mislim na one desnije od HDZ-a!), ne pobjeđuje upravo iz razloga zbog kojeg demokrati nisu pobijedili u SAD-u. Demokrati su izgubili izbore zbog toga što su ideološka pitanja stavili ispred financijskih, materijalnih interesa prosječnog Amerikanca. A sada se sjetite nastupa hrvatskih desnih političara. Goran Vojković za Index

28.10. (14:00)

Biciklom i po kiši i po snijegu

Vojković o Tomaševićevom prijedlogu da se biciklom ide na posao: Mali broj tvrtki ima tuš

Svi na bicikliće, pa pedalirati, pa nema gužvi, nema automobila (bljak automobili, taj liberalno-buržujski simbol slobode kretanja) i najvažnije – ako postavimo dovoljno biciklističkih staza po gradu, ne moramo ništa sustavno rješavati oko javnog prijevoza. Malo morgen. Štos s biciklima vrijedi ako vam je djed partizan oslobodio stan u centru ili ako ste financijski visoka klasa koja je mogla kupiti stan u centru. Vrijedi i ako ste dovoljno visoko na društvenoj ljestvici da na poslu imate ormar za rezervnu odjeću i tuš, jer niti je odjeća za bicikliranje primjerena poslu niti nešto ugodno mirišete u ljetnom razdoblju godine nakon bicikliranja. Zamislite stajati osam sati na poslu i onda biciklom kući, i to navečer, po magli… Goran Vojković za Index.

19.09. (10:00)

Špijuni u akciji

Pageri s eksplozivom: Nekoliko tisuća ovih jednostavnih uređaja može napraviti svaka malo bolja manufaktura u Europi

Pager, imali ste ih prilike vidjeti tko je gledao američke doktorske serije iz 80-ih, je uređaj za jednosmjernu ili (složeniji modeli) dvosmjernu komunikaciju. Prvi datiraju iz 50-ih, a prikazivali su samo broj koji treba nazvati. Mogu samo primati poruke, koje šalje posebna mreža odašiljača i za razliku od mobitela ne odaje vašu lokaciju. Sada dolazi onaj špijunski dio – Izrael je očigledno dobio informaciju što Hezbolah želi i zašto. Ovo što je napravljeno nitko drugi na planeti osim Mossada ne bi mogao napraviti. U procesu proizvodnje negdje je ubačen eksploziv. Je li na tiskanu pločicu dodan lažni kondenzator ili otpornik koji je sadržavao eksploziv – realno u kondenzator se može staviti dosta toga – ili je dio baterije iskorišten kao eksploziv. Ne samo da je desetak operativaca Hezbolaha ubijeno, već je ovime i razotkrivena cijela mreža. Tajni suradnici, povezivanje, mjesta gdje se nalaze, gdje žive, njihove društvene mreže – sve je otkriveno. Goran Vojković za Index

06.06. (13:00)

Samo je jedna mama

Vojković: Vodio bi državu, a mater mu plaća račune

Hrvatski san je da dođeš iz Amerike u Hrvatsku s 22 godine, usred rata, i zaposliš se na elitnom mjestu – Ministarstvu vanjskih poslova. Onda radiš hrpu drugih poslova vezano za diplomaciju i NATO, a poslije si i poseban savjetnik lijevo orijentiranog predsjednika Ive Josipovića. Na kraju uđeš u politiku, uđeš u sabor, uvališ se u kredite, a onda ti s 54 godine mater daje lovu za platiti režije, kruh i mlijeko.

Ukratko, netko tko je u Hrvatskoj preko 30 godina, svo to vrijeme prima finu plaću kao visoko rangirani službenik, pa sveučilišni nastavnik, a zadnjih godina i državni dužnosnik, toliko je loš u upravljanju novcem da mu s 54 godine mater mora plaćati račune. U zapadnom svijetu da biste se bavili politikom birači traže od vas da pokažete da ste se iskazali u životu, morate riješiti neke egzistencijalne stvari. Morate se pokazati u poslu, koji god da je, riješiti sebi kuću, auto i ostalo što spada u neki normalni život više srednje klase razvijene zemlje svijeta. Goran Vojković za Index, a da je samo jedna mama, primijetio je i Ivo Anić za Lupigu.

06.03. (09:00)

Antivladajuća koalicija

Vojković: Jučer je micanje HDZ-a s vlasti postala realna mogućnost

HDZ je posložio izborne jedinice kako je odgovaralo upravo HDZ-u. To je nešto na što vladajuća koalicija ima pravo, a ova vladajuća koalicija je napravila to da su izborne jedinice bezlične, gotovo da nemaju veze s nekim prometnim, gospodarskim ili drugim cjelinama. Zašto je to napravljeno? Odgovor je jednostavan – da bi se izbori maksimalno depersonalizrali, kako bi se glasalo za liste, ne za ljude. HDZ-u, kao relativno najjačoj stranci odgovara i rascjepkanost oporbe. Stvaranje široke koalicije oporbe sve gore navedeno mijenja. Široka koalicija na čelu s SDP-om može iskoristiti stranačku mašineriju na terenu koju SDP dijelom još (jedini od oporbe!) uopće ima. Široka koalicija omogućava da se na liste stave najjači pojedinci tih deset stranaka u svojim izbornim jedinicama. Ne samo da u tom slučaju ti ljudi sigurno ulaze u Sabor, već se može i povećati izlaznost.

Sama činjenica da se deset stranaka uspjelo oko nečega ujediniti daje pozitivnu poruku biračima, iznimno važnu u doba kada samo velika izlaznost može nadvladati stranačku i glasačku mašineriju HDZ-a. Bitka naravno nije gotova. Ovo što sada imamo je tek mogućnost da oporba pobijedi, kaže Goran Vojković za Index.

17.01. (23:00)

Izbori se bliže, treba ponuditi nešto i desnom spektru birača

Vojković: Vojna obuka od 30 dana znači da ste na frontu mrtvi

Da je 1991. Hrvatska ima respektabilnu vojnu silu – nitko nas ne bi napao. Cijeli filozofski paradoks vojske je u tome. Snažna vojska znači da ne ratujete, nitko vas ne napada. Svi vas poštuju i nađe se vrlo malo blesavih koji su spremni ginuti u napadu na respektabilnu vojnu silu. Hrvatska je u NATO-u, ali NATO nije karitativna udruga, nego vojni savez – ne možete očekivati da vas drugi brane ako se sami nećete braniti. Dodatno, oblik države u fizičkom smislu je definitivno noćna mora što se bilo kakve organizacije obrane tiče.

Bilo kakva vojna obuka od mjesec dana, pa još i vezana uz školu – podsjeća samo na metode Općenarodne obrane i društvene samozaštite kakve je imala Jugoslavija i kakve imaju Sjeverna Koreja i pokoja slična država. U mjesec dana možete naučiti eventualno kako sami sebi propucati nogu. Mislite da nešto znate, a nemate pojma. Ako imate opću vojnu obvezu, onda je trebate imati po izraelskom modelu (gdje od vas u par godina učine profesionalca) ili nikako.

Ono što vidimo u zadnjih par godina, lako je naći na bivšem Twitteru gomile snimki – amater s kratkom obukom u suvremenom sukobu je mrtav čovjek. Naći će vas dron i u narednoj sceni dvojica u odori dolaze javiti vašim roditeljima da ste poginuli. Goran Vojković za Index.

29.11.2023. (13:00)

Dug je put do integracije

Vojković: Sve je više stranih radnika, Hrvatska se mijenja. Ta tema ne zanima političare

U Hrvatskoj trenutno ima 80.000 do 100.000 stranih radnika. Preko ljeta ih je bilo više od 100.000. U prvih deset mjeseci ove godine izdana je 147.301 radna dozvola. Iduće će ih godine biti i više od 200 tisuća. Hrvatska, činjenica je, treba strane radnike dok sami Hrvati odlaze u bogatije države Europske unije. U pitanju je sustav spojenih posuda – hrvatski građani idu tamo gdje su bolje plaćeni, a ovdje dolaze oni koji su opet bolje plaćeni nego u svojoj zemlji. Kad dodate i nizak natalitet posvuda u razvijenom svijetu, realno je da nam za funkcioniranje trebaju strani radnici. Hrvatska bi bez njih ostala bez građevine, bez dobrog dijela ugostiteljstva i bez hrpe drugih poslova. Nekoliko stotina tisuća stranih radnika je puno. Oni su već promijenili sliku Hrvatske, a i dalje će je mijenjati. Migracije su, uostalom, prirodan proces. Hrvati valjda to najbolje znaju, jedna smo od nacija s najvećom dijasporom u svijetu. Pitanja na koja politika šuti su – što želimo od tih stranih radnika; kako ćemo ih integrirati; kako ćemo stvoriti uvjete da sutra Hrvatsku počnu smatrati svojom domovinom? Goran Vojković otvara temu (kad već političari neće) za Index.

06.11.2023. (13:00)

Mate, di su pare?

Vojković: Rimac je dobio naš novac za robotaksije, naravno da očekujemo odgovore

Mate Rimac je napravio ogromne stvari. On i njegove firme unijele su više inovacija na području električnih automobila nego što bi većina ljudi napravila valjda u pet života. No, danom kada je Rimac, odnosno njegove firme, dobio javni novac – e onda su se stvari debelo promijenile. Onda poslovanje i uspjeh firmi koje su povezane s Rimcem na bilo koji način više nisu njihova privatna posla – već stvar opravdanog interesa i javnosti i novinara. Onda je i trošenje tog novca, ali i ono što je obećano napraviti tim novcem, stvar javnog interesa. Europska komisija mu je odobrila hrvatsku državnu pomoć u iznosu od 179.5 milijuna eura za projekt robotaksija. U međuvremenu nema ni najmanje naznake da bi do iduće godine robotaksiji počeli voziti zagrebačkim ulicama. Otkada su Rimčeve firme dobile javni novac – dužne su jasno izvještavati što rade s tim javnim novcem, jasno ispunjavati rokove koji su zadani projektima i općenito se ponašati kao i svatko drugi koji koristi javni novac. Nikakva tajnovitost, osim jasnih poslovnih tajni, tu nije primjerena. Goran Vojković za Index, komentiraju i na Forumu.

20.09.2023. (19:00)

Razjedinjena oporba

Vojković: Kandidati za premijera su prevara

Priča o „kandidatima za premijera“ je jeftina prevara birača kako ne bi postavljali suvišna pitanja na koja će političari teško odgovoriti. Premijer se uopće ne bira na izborima.  Za postati premijer u Hrvatskoj trebate dvije stvari – ustavno prikupiti najmanje 76 glasova zastupnika, a politički imati najviše zastupnika u koaliciji koju slažete. Zašto se onda inzistira, posebno, evo, vidimo u lijevoj oporbi, na „kandidatu za premijera“? Kao prvo, da bi se dobila medijska vidljivost – pa se nekoliko dana priča o tom kandidatu, rade online ankete, intervjui po portalima i televizijama te se dobiva medijska vidljivost. Drugi razlog je – zamagliti sliku biračima koji će, eto, birati „kandidata za premijera“ pa će se manje postavljati nezgodna pitanja političarima – najčešće je to pitanje: „Kako i s kime mislite doći do 76 zastupnika?“ Jedini način na koji Peđa Grbin ili Sandra Benčić mogu sakupiti 76 zastupnika je koalicijsko okupljanje SDP-a i Možemo. Zašto onda nisu oformili zajedničku listu, pita se Goran Vojković za Index.