“Radit ćemo, i vi i ja, do zadnjeg udisaja zraka”, zaključuje Renato Baretić u kolumni za Tportal. Mirovinu ne zamišlja. “Rastvoreni laptop, blok s olovkom i ja po sredini – tako bi, da se mene pita, izgledao moj odlazak u mirovinu”, kaže. “I zato mi je, zapravo, skroz svejedno hoću li pravo na mirovinu od rada i preživljavanja steći za devet ili jedanaest godina. Svejedno mi je, pored navedenog, i stoga što živim u Hrvatskoj, državi gdje se ni za dvadeset godina, a kamoli za devet ili jedanaest, usmrđena riba mirovinskog sustava neće početi čistiti od glave. Ni tada se vječni sindikalni vođe (zar sumnjate da će ih zamijeniti itko drugi?) neće usuditi dirnuti u mirovine branitelja iz Domovinskog rata (a bit će takvih dotad barem milijun, prema aktualnim trendovima) nego će pod prozorima premijera Resslera gromko pozivati na pridruživanje njihovoj akciji ’77 je, ljudi, stvarno previše'”.