Vizek: Konačno korak naprijed - OK, ima tu rupa, ali čemu tolika drama oko poreza na nekretnine? - Monitor.hr
Prekjučer (23:00)

Prati oglase i vidi koliko će biti više nekretnina za prodaju

Vizek: Konačno korak naprijed – OK, ima tu rupa, ali čemu tolika drama oko poreza na nekretnine?

Sama činjenica da se povećava porezno opterećenje stambenih jedinica koje se koriste za kratkoročni najam i pokušaj poreznog tretmana praznih stambenih jedinica predstavljaju kopernikanski obrat u hrvatskoj kolektivnoj svijesti i načinu života. Podaci iz prethodna tri Popisa stanovništva sugeriraju da se u Hrvatskoj kontinuirano povećava broj i udio stambenih jedinica koje ne služe za stambene svrhe, što znači da se istovremeno kontinuirano smanjuje i broj i udio stambenih jedinica koje služe.

Stopa prenapučenosti stambenih jedinica u Hrvatskoj iznosi 33,4 posto i jedna je od najvećih u Europskoj uniji. Hrvatska djeca se iz roditeljskih domova iseljavaju u prosjeku tek s pozne 33 godine, a istovremeno rezultati nedavno objavljene ankete poznatog lanca trgovina namještajem sugeriraju da u 35 posto hrvatskih kućanstava barem jedna osoba koristi dnevnu sobu za spavanje.

Prijedlog doista prepoznaje uzroke krize stanovanja u Hrvatskoj, no izvjesno je da će se on u budućnosti morati dorađivati i rafinirati ako se želi postići i što je moguće veća pravednost poreznih izmjena, ali i njihova učinkovitost kada je u pitanju rješavanje krize stanovanja u Hrvatskoj. Maruška Vizek za tportal.


Slične vijesti

Danas (14:00)

Imaju vidjelice za informere

Basara: Kasno paljenje

Opštepoznato je da neke odštampotine izveštaje o pizdarijama znaju da objave i dva sata pre nego što se dogode. Večernje novosti – odštampotina toksičnija od Aloa, Informera i Rotopalanke uzetih skupa – znale su da odu i korak dalje, pa su vest o smrti uglednog arhijereja – da l’ Amfilohija, da l’ Irineja Niškog, ne sećam se više – objavile dan pre nego što je čovek umro. Ili je – možebiti – vest bila objektivna i pravovremena, samo je odnekud „odozgo“ – ovog dole „odozgo“, ne onog gore – iz bogzna kog razloga, stiglo naređenje da pokojnik umre dan ranije. Svetislav Basara

Jučer (13:00)

Korporativna etika za one kojima je moral suvišan

Šajatović: Koruptivna privatno-javna partnerstva uopće nisu rizični pothvati

Ako im je toliko važno zgrtanje bogatstva, čemu se izlažu riziku da ih se privodi u lisicama, da im se pretresaju stanovi, obitelji dovode u stres, da ih se povlači po medijima? Ako im plaće nisu dovoljne da kupe toliko željenu petu, šestu ili sedmu nekretninu, zašto ne osnuju tvrtku koja neće raditi s državom? Lijepo osnuješ tvrtku, smisliš proizvod, po mogućnosti inovativan, uporno radiš pet do deset godina i onda te tržište počne nagrađivati. Dobit raste. Platiš na nju jedan, pa drugi porez i imaš blistavo čiste milijune eura. Možeš s njima raditi što te volja. Graditi apartmane na moru, platiti djeci školovanje u inozemstvu, ispuniti želje bračnom partneru. Biti bogat, zdrav i anoniman, kako se to kaže.

Mnogima ambicioznima to je ipak pretežak zadatak. Većina je svjesna da zapravo nema sposobnosti biti uspješan poduzetnik. Neki, koji bi to možda i mogli biti, ipak biraju lakši put. Uz dobre stranačke preporuke postaneš direktor neke državne institucije koja ima siguran prihod mimo tržišta, a veliki je kupac. Koruptivna privatno-javna partnerstva su, dakle, suprotno naivnim vjerovanjima, niskorizičan poslovni pothvat. Ekipa mora baš biti loše sreće da upadne u neke mjere prisluškivanja i da nema jaku zaštitu u vrhu politike. A uz dobre odvjetnike, koji dokazuju da kad bratić bratiću sagradi kuću, to ne može biti korupcija nego pomaganje unutar obitelji, guljenje krumpira može biti najveća kazna. Miodrag Šajatović ima zanimljivo viđenje, za Lider

Jučer (01:00)

Tko će nam bolje i ljepše pričati o prošlosti grada ako ne stare vrijedne kuće?

Beck: Stara Dama je postala nekonkurentna

Stara arhitektura, iako se ne radi ni o kakvim spomenicima, govori o prošlosti, i tako omogućuje dijalog preko generacija. Zašto ulagati u staru vilu, ma koliko privlačna bila, i mučiti se s konzervatorima, kad na istom mjestu možemo izgraditi veću i čvršću bezličnu kocku, i još enormno zaraditi? Za taj urbanistički zločin ipak postoji kazna, a taj je da će se Donji grad i okolni kvartovi pretvoriti u Trešnjevku, Vrbik ili Šestine, armirani slam bez zraka, ljepote i zelenila. Oni koji danas zadovoljno sjede u svojim preplaćenim kvadratima, s pogledom na starinu, uskoro će posvuda vidjeti odraze svojih arhitektonskih grozota.

Moja kći, eto, neće ostvariti svoju želju da živi u staroj vili s tornjićem, okruženoj vrtom, usred grada – stara dama je postala nekonkurentna, a njezini prodavači i kupci i previše pohlepni. Stare dame i gospoda, koje gledam u tramvaju u njihovim braun balonerima, štofastim hlačama i demodiranim cipelama, baš su poput zagrebačkih kuća uzdrmanih potresima, samo što je ovdje posrijedi potres civilizacije i morala. I njima će jednog dana Državni inspektorat nalijepiti na čelo crvenu naljepnicu – i adio! Boris Beck za Večernji (cijeli tekst besplatno za čitanje prenosi Narod).

Prekjučer (10:00)

Ostaje nam, dragi naš Rajko, da pričamo priče

Grlić: Sve manje ljudi viče da je car gol, gdje su nestali glasni intelektualci?

Živimo u društvu zaborava koje je umjetnost i kulturu svelo na razinu minimalne nužde, na smokvin list, društvu koje na svim razinama, od škola pa nadalje, uspješno njeguje klerikalizam i žestoki antiintelektualizam, u zadnje vrijeme čak i otvoreno ustaštvo. A time i prezir prema svemu što se opire zaboravu, postavlja pitanja, a ona, kao što znamo, leže u srži svakog stvaralačkog čina, svake kreativnosti.

Istovremeno, sve je manje ljudi koji viču da je car gol. Glasni intelektualci kao da nestaju s obzora. Gdje su u istinu zaljubljeni ti brojni hrvatski akademici, akademski građani, akademske zajednice? Gdje su ti Don Quijotei u borbi protiv zaborava? Moramo biti svjesni da je naša sveopća šutnja veliko ohrabrenje zaboravu. Srećom, imamo nekoliko hrabrih, pametnih i uz to, što je vrlo važno u borbi protiv zaborava, duhovitih novinara, pisaca i povjesničara. To je daleko od nužno potrebne kritičke mase, ali da i njih nema, politički pauci bi zaista nebo premrežili. Rajko Grlić za Telegram

Utorak (15:00)

'Slavonija će biti golf teren, a tko previše radi - uhapšen'

Dežulović: Hrvatska demokratska ‘Ndrangheta

Doći će dan, sad je već to posve izvjesna stvar, kad će USKOK banuti i u kuću načelnika Pizde Materine, uglednog lokalnog HDZ-ovca Dalibora Žužula, koji je tu malu ličku općinu vodio puna četiri mandata. Otkrit će se, eto, kako je na projektu veličanstvenog novog zatvorskog kompleksa u Pizdi Materinoj HDZ-ov načelnik zaposlio cijelu širu rodbinu, izvukavši dva milijuna eura iz europskih fondova za vlastiti hotel, zapravo bordel za talijanske lovce, agenti USKOK-a ispraćeni kletvama stare majke Milice kombijem će ga sprovesti u njegov vlastiti novi istražni zatvor na kraju sela, i Andrej Plenković ostat će konačno jedini hadezeovac na slobodi. Dobro, on i Gordan Jandroković.

Nekad davno, HDZ je zaista bio politička stranka, s programom, svjetonazorom i jasnom političkom idejom. Možda kriminalnom, ali idejom. Danas, međutim, čak je i u bezličnom, amorfnom i besmislenom SDP-u više ideologije nego u HDZ-u. Trideset pet godina kasnije, u HDZ-u više nema nijedne jedine jasne ideje osim moći, statusa, položaja, funkcije, privilegija, novca i prenamjene poljoprivrednog zemljišta u građevno. Boris Dežulović za N1.

Ponedjeljak (11:00)

Da ih ne pritišću zdesna...

Starešina: Njemačkoj je trebalo devet godina da od države čamca postane država tvrđava

Njemačka je objavila kraj dosadašnje otvorene migrantske politike, uvedene pod Angelom Merkel 2015., te počela provoditi strože kontrole na šengenskim granicama. Ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser najavila je brzu deportaciju onih bez prava na azil, a mjere će trajati najmanje šest mjeseci. Promjena dolazi uoči izbora u Brandenburgu, gdje krajnje desni AfD vodi, a krajnje lijevi BSW također raste. Ova politika nastoji zaustaviti uspon radikalnih stranaka koje su kritizirale dosadašnju migracijsku politiku. Višnja Starešina za Lider.

Nedjelja (13:00)

Via Korčula

Viktor Ivančić: Susret Milanovića i predsjednika Republike

Pa ne mogu se valjda uoči predsjedničkih izbora zamjeriti hrvatskim braniteljima!? – rekao je povišenim tonom predsjednik Milanović.

Naravno da ne možete – rekao je predsjednik Republike. – Militarističko krilo vaše ličnosti vam to ne dopušta. Koliko znam, s udvaranjem ste znali ići toliko daleko da dodjeljujete državna odlikovanja ratnim zločincima.

Toga se ne mogu sjetiti – rekao je predsjednik Milanović. – Protokol mi je stvarno pretrpan.

Dopustiti “braniteljskim udrugama” da kroje i uređuju program jedne antifašističke priredbe isto je kao da se čoporu vukova povjeri čuvanje stada ovaca – rekao je predsjednik Republike. – Osim toga, povinujete li se kriterijima koje nameću “braniteljske udruge”, a to su kriteriji egzekutivne desnice, potpuno je svejedno hoćete li dobiti ili izgubiti predsjedničke izbore.

Zašto bi to bilo svejedno? – pitao je predsjednik Milanović.

Zato što ako ih i dobijete, nećete postati predsjednik Republike, nego predsjednik Milanović – rekao je predsjednik Republike. – Dakle političko biće bliže neurotičnome klaunu, stand-up tragičaru, nego prosvijećenom državniku.

Viktor Ivančić za Novosti

Nedjelja (12:00)

Od socijalne pomoći do lopate, korak je kratak

Jergović: Zašto Nepalci ne bi postali Hrvati, ako su Hrvati postali Nijemci

Vodeći svoju izbornu kampanju za drugi predsjednički mandat Zoran Milanović udario je po migrantima. Veli, moramo to zaustaviti, oni dolaze “želeći samo uzeti socijalnu pomoć”. Lumpengrađanstvo i široke narodne mase ovo vole, na ovo se lako love: netko uzima novce, koji upravo njima pripadaju. Svaka efikasna predizborna kampanja mora biti zasnovana na populizmu – takav je da je dobro plasiran emocionalni iskaz uvijek važniji od činjenica. Svaki Milanovićev nastup za široke mase je, međutim, melanž. Pa osim što izgovori ponešto ovakvo, što govore Trump i Orban, i što, na žalost, vole neuka i divlja glasačka krda, on će u istome nastupu reći i ponešto što pripada suprotnom ideološkom i moralnom sklopu.

Recimo, “naša djeca nisu nikakva viša bića koja ne mogu i ne trebaju raditi poslove za koje se uvoze ljudi iz inozemstva”. Dakle, ako vam se ne sviđaju migranti, zašto vaša djeca ne bi čistila zahode po vašim omiljenim trgovačkim centrima, zašto ne bi kopala kanale i verala se po nesigurnim građevinskim skelama za vječne poslijepotresne obnove Zagreba? Umjesto da uzimaju socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlene. To je, naime, jedini način da se zaustavi nepotreban uvoz strane radne snage. Ali i da se odgojno utječe na nove generacije, jer ne postoje čovjeka nedostojni poslovi. Miljenko Jergović za svoj blog.

Nedjelja (00:00)

Bivši bez razloga (iako ne svi)

Basara: Kultura bivšosti

Mlade generacije verovatno nikad nisu čule izraz „bivši čovek“. Često se taj izraz mogao čuti za SFRJ-otovog vakta, a siguran sam da je bio u opticaju i u knjaževstvu i potom kraljevstvu Sersbkom. „Bivši čovek“ – to se odnosilo na osobe (oba pola) koje su u jednom momentu bile jako važne i moćne, pred čijim su se dupetima protezali dugački redovi, a od kojih su, nakon što bi iz ovog ili onog razloga zglajzali – svi bežali ko đavo od krsta, a retko ko se usuđivao da im se javi na ulici. Dva najpoznatija (i najuglednija) bivša srpska čoveka bili su Đilas – Milovan, ne Dragan, mada se i Draganče bliži bivšosti – i Aleksandar Leka Ranković. Osim što je okusio gorčinu bivšosti, Đido je i žestoko ograisao. Debelo je platio kukurikanje pre svanuća višegodišnjom robijom. Koju je muški podneo.

O Đilasovim bivšečovečanskim poslovima i danima možete se obavestiti u njegovim dnevnicima, koje mesecima svima toplo preporučujem, o Rankovićevim postpadnim danima nećete saznati ništa, zato što je Ranković svoje dnevnike dao na čitanje Ćosiću, onda potegao pa umro. Svetislav Basara

19.09. (13:00)

Kad smo navikli samo na crno

Šajatović: Vjerujete li Standardu & Poor‘su ili vlastitim očima?

Bolje da država ima investicijski kreditni rejting nego da ga nema. Ali, razlozi zbog kojih su dečki iz Standarda & Poor‘sa dali ‘A-‘ rejting jako su čudni. Oni su vidjeli ‘provedbu reformi‘ i ‘šire institucionalno poboljšanje‘. Da su bar naveli koji primjer. Biznis-zajednici bilo bi lakše. Ona to ne vidi. Kreditna agencija zna zašto je povisila rejting. Ali, problem su argumenti koji se navode. Nadalje, mi koji vlastitim očima vidimo da je turizam došao do svog maksimuma trebamo vjerovati kreditnoj agenciji koja nas hvali što je ‘turizam motor rasta‘ i da će nastaviti rasti po stopi od tri posto na godinu. Ocjenjivači iz Standarda & Poors‘a očekuju da će nikad viši rejting državnih financija potaknuti privatne investicije. Investitori će, međutim, ostati oprezni. Čekaju reforme i bolje institucije. A zašto bi vladajući išli u promjene kad i bez njih kreditni rejting raste? Miodrag Šajatović za Lider.