Jednom riječju - umjetnik
Visoko imaginativan opus Davida Lyncha predstavlja portal u alternativne svjetove
Lynch je nadrastao prostor struke i umjetnosti, i vrlo se rano prometnuo u mit. Usto se lako i prirodno impostirao kao kategorija per se, kao epitet, kao sinonim za stvaralačku inovativnost i autorsku superiornost, za djetinju drskost, za ultimativni pomak. Na najbenevolentniji način izglobio nam je doživljaj filma, a onda i stvarnosti, pa i šire, arta općenito. Razmaknuo nam je granice, otvorio prostor za intelektualni rast, epifaniju i hedonizam, za daljnja zaljubljenička traganja, možda i profesionalna istraživanja. Tako ćemo njegov utjecaj, impresionističke omaže, ali i izravne i precizne reference pronalaziti u glazbi i crtićima, u galerijama i modnim editorijalima, a ponajprije u radu od njega mlađih filmaša.
Njegovi su filmovi satkani od dualnosti, na razmeđi krajnosti, u dodiru svjetova, između realnosti i iluzije, misterije i poezije, egzaltiranosti i dubokog očaja, nasilja i nujne apatije, afazije i šaputave logoreičnosti. Suštinski, ovaj se autor od svojih početaka zaokupljao patologijom i truleži koja se nakuplja, koju se sklono njegovati ispod politure i uštirkanosti (malo)građanskog miljea, ostavljajući nam uvijek tračak svjetla, koje doduše ne donosi spas, prije stvara intrigantne sjene i otvara nove prijeteće bezdane. Lupiga donosi tekst čitan u emisiji Filmoskop na Hrvatskom radiju.