Više nije pitanje hoćemo li naći vanzemaljski život, nego kada - Monitor.hr
02.10.2023. (22:00)

U potrazi za susretima treće vrste

Više nije pitanje hoćemo li naći vanzemaljski život, nego kada

Teleskopi sada mogu analizirati atmosfere planeta koji kruže oko dalekih zvijezda, tražeći kemikalije koje – barem na Zemlji – mogu proizvesti samo živi organizmi. Prvi tračak takvog otkrića došao je početkom rujna. Mogući tragovi plina koji na Zemlji proizvode jednostavni morski organizmi otkriven je u atmosferi planeta nazvanog K2-18b, koji je udaljen 120 svjetlosnih godina. Živimo u beskonačnom svemiru, s beskonačnim brojem zvijezda i planeta. Mnogima od nas je očito da ne možemo biti jedini inteligentan život. Sada imamo tehnologiju i sposobnost da odgovorimo na pitanje jesmo li sami u svemiru. Neki znanstvenici ovo pitanje smatraju područjem znanstvene fantastike, ali potraga za radio signalima izvanzemaljskih svjetova traje već desetljećima. Prije 30 godina nismo imali dokaza da planeti kruže oko drugih zvijezda. Sada ih je otkriveno više od 5000, a astronomi i astrobiolozi mogu ih proučavati do dosad neviđenih detalja. Index


Slične vijesti

11.12. (10:00)

Samo da ne pukne

Podaci teleskopa Webb: Svemir se širi brže od očekivanja

Podaci koje je dvije godine prikupljao NASA-in svemirski teleskop James Webb potvrdili su raniji nalaz teleskopa Hubblea po kojemu se svemir širi za oko osam posto brže nego što bi se očekivalo na temelju onoga što je astrofizičarima poznato o početnim uvjetima u svemiru i o njegovoj evoluciji tijekom više milijarda godina. Ta je nova potvrda zbunjujućeg zapažanja navela znanstvenike na razmišljanje o uzroku – možda nekom nepoznatom faktoru koji uključuje misteriozne kozmičke komponente tamne energije i tamne tvari. Index

04.12. (17:00)

Majstor za modne dodatke galaksija

Teleskop James Webb i pogled kroz ‘sombrero’

NASA-in svemirski teleskop James Webb snimio je novu spektakularnu fotografiju galaksije Messier 104, poznate kao Sombrero. Smještena u zviježđu Djevice, 30 milijuna svjetlosnih godina udaljena galaksija fascinira gustoćom središta i širokim diskom, no Webbove infracrvene snimke otkrivaju dotad nevidljive tamne rubove. Premda bogata zvjezdanim klasterima i supermasivnom crnom rupom od 9 milijardi Sunčevih masa, galaksija je relativno pasivna u stvaranju novih zvijezda. Usporedbe sa snimkama teleskopa Hubble i Spitzer ističu preciznost Webbova pogleda, koji otkriva svemirske tajne s dosad neviđenim detaljima. Bug

26.11. (11:00)

Svemir im utječe na mozak

Znanstvenici: Nešto nije u redu s mozgovima astronauta koji su proveli šest mjeseci u svemiru

Znanstvenici su proučavali kognitivno ponašanje astronauta koji su proveli šest mjeseci na Međunarodnoj svemirskoj postaji te su došli do fascinantnih, ali ujedno zabrinjavajućih otkrića. Niz testova pokazao je da su njihove kognitivne sposobnosti bile usporene tijekom boravka u svemiru. Brzina obrade informacija, vizualna radna memorija, održavanje pažnje i sklonost preuzimanju rizika, pokazuje se, najosjetljivije su kognitivne domene na promjene u uvjetima niske Zemljine orbite. ‘Te domene osobito su podložne promjenama kod visokokvalificiranih profesionalnih astronauta’, naveli su istraživači. Unatoč tome, rezultati su donekle umirujući: kakve god promjene ljudski mozak doživio u svemiru, čini se da one nisu trajne. tportal

24.11. (23:00)

Zašto samo Island? Dajte i nama ostalima malo

Svemirski solarni paneli: Jedan start-up želi opskrbljivati ​​Island solarnom energijom iz svemira do 2030. godine

Prema planovima start-upa, satelitska elektrana CASSIOPeiA (Constant Aperture, Solid-State, Integrated, Orbital Phased Array) će inicijalno imati kapacitet od 30 megavata (MW) i biti postavljena u geosinkronoj orbiti na visini od oko 35.700 kilometara. Postrojenje bi tako imalo istu brzinu kao Zemlja. Solarna elektrana koju je razvio International Electric ima modularni dizajn i sastavljat će se u svemiru pomoću malih dronova. Prema Space Solaru, gotovo postrojenje ima promjer od 1700 metara, duljinu od četiri kilometra i težinu od 2000 tona.

Materijal će se transportirati u njegovu geosinkronu orbitu na SpaceX-ovom Starshipu. Kako objašnjava osnivač tvrtke Martin Soltau, tvrtka procjenjuje da će za to biti potrebno oko 68 lansiranja raketa. No ta je brojka realna samo ako će daljnji razvoj Starshipa, koji predviđa i značajno veću nosivost, dovoljno napredovati do početka izgradnje solarne elektrane. Revija HAK

16.11. (22:00)

Ni u Svemiru ne možeš ostati gladan

Nova otkrića o riži: može se uzgojiti i u Svemiru

Istraživači Kineske akademije znanosti koji su uspoređivali rižu uzgojenu u svemiru s onom uzgojenom na zemlji istaknuli su kako je pokazana izvedivost svemirskog uzgoja riže i kasnijeg uzgoja po povratku na Zemlju, što je značajan korak u napretku istraživanja o svemirskoj sigurnosti hrane. U uvjetima mikrogravitacije u svemiru, zameci sjemena riže razvijaju se normalno, sposobni izrasti u snažno potomstvo. Štoviše, biljke iz sjemena riže uzgojene u svemiru druge generacije pokazuju znatno više izdanaka nego njihove kopije uzgojene u zemlji. Ovaj eksperiment potvrđuje mogućnost uzgoja robusnog sjemena riže u svemiru. HRT

27.10. (08:00)

I nastane jedna velika crna rupa. Ili?

Simulacije pokazuju da u milisekundama prije spajanja svaka crna rupa šalje tanki ‘pipak’ – kao pupčanu vrpcu koja ih spaja

Iako se crne rupe često zamišljaju kao izolirani objekti, uvijek postoje tanki tragovi plina, prašine i, ponekad, veći objekti poput planeta ili zvijezda u njihovoj blizini. Ovi objekti gravitacijski djeluju na crne rupe – neki upadaju u njih, nestajući zauvijek, dok drugi samo prođu pokraj njih, smanjujući im orbitalnu energiju. Kad se crne rupe dovoljno približe, one počinju stvarati gravitacijske valove kretanjem kroz prostor-vrijeme. Ovi valovi prenose energiju iz sustava, slično kao što to rade valovi u vodi, no toliko su slabi da počnu ozbiljno ‘usisavati’ energiju tek kad su crne rupe na maloj međusobnoj udaljenosti. Kada se nađu vrlo blizu, počinju se međusobno deformirati. Što se događa unutar nove crne rupe nakon spajanja – ostaje misterij.  tportal

02.09. (23:00)

A izgledao im je puno mlađe

Dosad se mislilo kako je Svemir star više od 13 milijardi godina, sada vjeruju da je i dvostruko stariji

Naime, određena opažanja vrlo udaljenih galaksija, koje su dakle nastale u ranim fazama razvoja svemira, pokazivale su pretjerano visok sjaj. To je sugeriralo da je u njima daleko više zvijezda negoli se moglo očekivati za “mlade” galaksije – u “premladom” svemiru Webb je dakle snimio “prestare” galaksije. Prozvano je to tada svojevrsnom krizom u kozmologiji. Ostaje, ipak, još jedna nepoznanica. I dalje u svemiru postoji dvostruko više masivnih galaksija, vidljivih u Webbovim podacima, nego što bi se očekivalo po standardnom modelu kozmologije. Jedno od objašnjenja kaže da su se možda u ranom svemiru zvijezde formirale brže nego što to čine danas. Bug

20.08. (13:00)

Svemirski komunalci

Zemljina orbita je puna smeća, čistit će je japanska tvrtka

Astroscale je priopćio da će u utorak potpisati petogodišnji ugovor o uklanjanju otpada iz Zemljine orbite s Japanskom agencijom za istraživanje svemira (JAXA). Pritom će razviti novu svemirsku letjelicu pod nazivom ADRAS-J2 koju će opremiti tehnologijom robotske ruke za hvatanje svemirskog otpada. Cilj je započeti s prikupljanjem otpada do ožujka 2029., stoji u priopćenju kompanije. Svemirski otpad sve više postaje rizik za misije u svemiru, budući da je broj satelita u orbiti naglo porastao. HRT

17.08. (20:00)

Tajna je u preciznom mjerenju

Fascinantnan proboj u mjerenju vremena može promijeniti temeljne ideje o svemiru

Američki fizičari razvili su tehniku koja bi se mogla upotrijebiti za razvoj nuklearnih satova koji bi bili značajno precizniji od najboljih postojećih atomskih satova. Takvo precizno mjerenje vremena trebalo bi omogućiti provjere postojećih teorija i konstanti te olakšati napredak u navigaciji i komunikaciji u dubokom svemiru. Ovo fascinantno postignuće predstavljeno je u časopisu Physical Review Letters. Nuklearni satovi trebali bi omogućiti mjerenja koja bi pokazala jesu li temeljne konstante prirode, poput Planckove i gravitacijske konstante te brzine svjetlosti, doista stalne ili se samo čini da jesu zato što ih još nismo dovoljno precizno izmjerili. Index