Od svih mjesta na kojima sam pisala kolumnu, ovo je vjerojatno najčudnije – par metara od mene sjedi čovjek koji je ili serijski ubojica ili suvlasnik Facebooka; u LA-u nikad ne možeš procijenit i to je super, pod uvjetom da niste sami u mračnoj ulici. Točno preko puta je frizerski salon iznad čijeg ulaza stoji tabla s natpisom “no psychic vampires.” Išla bi ih pitat što im to znači, ali nakon “kluba” pored hotela više nemam potrebu. Los Angeles je čudan grad, ali čak i oni najčudniji ljudi uspijevaju bit ljubazniji od prosječnog Hrvata koji stoji pored tebe u redu u Pošti. Ovdje ti se u prolazu svatko nasmiješi, kad ti stoji na putu se makne i kaže “sorry”, a ako se nekom sviđa što imaš na sebi, dobacit će ti kompliment u prolazu. I nema šanse da ćeš na šetnici uz plažu izdržat više od 5 metara prije nego što ti netko kaže “good morning!” Neki kažu da je to fejk ljubaznost, ali s tim se nikad ne mogu složit – ako ti netko usput dobaci nešto lijepo i simpatično, odakle ikome pravo da odluči da je to lažno? A i da je, fejk ljubaznost je i dalje bolja od iskrene neljubaznosti koje kod nas ima na bacanje… piše Andrea Andrassy direkt iz L.A.-a a nije blagoglagoljiva zagrebačka cura svaki dan tamo.