Viktor Ivančić: Vika i salama - Monitor.hr
21.01.2022. (14:00)

I državna banana

Viktor Ivančić: Vika i salama

Svaka primjedba na račun rada Vlade i vladajućeg aparata poprima težinu protudržavne djelatnosti, a njezin autor stječe status nitkova koji Hrvatskoj radi o glavi. “Demontaža države” tako funkcionira kao šifra preko koje se kritika izjednačava sa sabotažom. U toj optici društvo se u političkom smislu dijeli na dvije temeljne grupacije: na one koji vladaju i one od kojih se traži da ne ruše državu. Ne možeš imati negativan sud o Plenkovićevoj administraciji ako voliš Hrvatsku. A sama Hrvatska – jer je ipak riječ o plodu muških fantazija – jezdi kroz politički govor kao falusno uobličena metafora: čas je banana, čas je salama, a čas neki treći kurac od države – piše Viktor Ivančić. Novosti…


Slične vijesti

16.11. (10:00)

'Domovinu nitko ne pita za mišljenje dok stenje u zagrljaju ambicioznog zaštitnika'

Ivančić: Mokri SNOVI

Ostatak života posvetit ću domovini – svečano kaže Branko Roglić, vlasnik Orbico grupe i “jedan od najbogatijih Hrvata”, u Večernjem listu. “Nemoj, molim te!” panično kaže Domovina u prvome pasusu ovoga teksta. Samo što ovaj potpisnik, jasna stvar, ne raspolaže dovoljnom količinom mašte da Domovinu spasi od ljubavi kojom je Branko Roglić namjerava obasuti. Prema najavi, zagrlit će je toliko snažno da bi joj mogao zgužvati pluća, skrckati rebra i destruirati ključne dijelove kralježnice. Jedina nada za Domovinu leži u činjenici da je “jedan od najbogatijih Hrvata” već čovjek u ozbiljnim godinama, pa “ostatak života” kroz koji bi trebala trpjeti izljeve njegovih emocija možda neće trajati fatalno dugo. A onda je na red došla prošlost, pod geslom “prošlošću za budućnost”, odnosno za Domovinu, kojoj će “jedan od najbogatijih Hrvata” pokloniti svoju starost i očistiti je od “komunističkih laži”. Ako je komunizam crknuo prije tri i pol decenije, nije li možda Branko Roglić taj koji ga – upuštajući se u novi sveti rat protiv utvare – “vječno ostavlja na vlasti”? I ako jest, zašto to radi?  Viktor Ivančić za Novosti dao je priliku da i Domovina odgovori.

11.11. (09:00)

Blagodati izvanrednog stanja

Ivančić: Kastrirana diktatura

Čim je naprasno odgođeno saborsko glasanje o slanju hrvatskih oficira u misiju NATO-a u Ukrajinu, jer je bilo jasno da izvršna vlast ne može prikupiti dovoljan broj krotko podignutih ruku, pojasnila se i dilema koja opsjeda Andreja Plenkovića, izazivajući silovanje mikrofona i prijeko dizanje obrva. Pitanje koje mu para mozak glasi: Kako suspendirati važeći poredak kada njegovo djelovanje nije prilagođeno mojim potrebama? Poput Tuđmana u najboljim danima, s tek nešto manje učinkovitosti, Plenković se zatječe u poziciji kastrirana diktatora, onoga koji nije u stanju podrediti sistem do mjere da bez ostatka servisira njegovu političku volju, a istovremeno ni podnijeti da sistem njegovu političku volju sabotira. Gadne su frustracije na vidiku kada se koprcaš u zamci invalidne strahovlade. Viktor Ivančić za Novosti.

06.11. (09:00)

Kao da mračna vremena nikad nisu prošla

40 godina od prvog Ferala, Ivančić: Bezbrojni pokušaji da se Feral zgromi i ukloni s lica zemlje učinili su ga boljim

Prije nekoliko dana, u ponedjeljak, 28. listopada, navršila se 40. obljetnica prvog broja Ferala, jednostranične satirične rubrike tadašnjeg splitskog tjednika Nedjeljna Dalmacija, koju su uredili 24-godišnji studenti splitske elektrotehnike Viktor Ivančić i Velimir Marinković. . Sjećanja na taj period kod mene izazivaju mnogo više zadovoljstva nego loših emocija. Učinili smo dosta grešaka koje s ovim iskustvom vjerojatno ne bismo ponovili – a kad to kažem, ne mislim na „greške“ kakve nam obično drugi pripisuju, nego na neke druge – ali mislim da smo dali sve od sebe i napravili nešto vrijedno. Osim toga, u jednom smo se mračnom dobu, po mome mišljenju, ispravno postavili. Sjetio se i prijelaza iz socijalizma u višepartijski sistem, gdje su se stranke razlikovale uglavnom po intenzitetu obožavanja i religioznog tretmana nacije. Ivančić se za Lupigu dotaknuo i današnjih Novosti: One izazivaju iritaciju jer su neplanirano iskočile iz kulturnoga geta, a k tome su i kritične prema vlasti. Isprva je bilo zamišljeno da one zadovoljavaju folklorne, komunalne i religijske potrebe srpske manjine, a ne da se ostvare kao „pravi“ tjednik.

04.11. (23:00)

„Pa mogu li Hrvati, ka samostalni i suvereni narod, izabrat da neće ljubit ničije dupe?“

Bilježnica Robija K: Tramp ili Kamomila

Dida je rekao: „Znaš šta ja ne kužin, unukiću? Zašto samo Amerikanci biraju američkog presjednika?“ Ja sam pitao: „Nego ko bi ga triba birat, dida?“ Dida je rekao: „Pa on upravlja deboto sa cilin svitom, a ne samo sa Amerikon! Odlučuje di će se započet neki rat, di će završit, kome će se udrit samkcije, kome neće, koji je genocid poželjan, koji je nepoželjan, kome će se uzet nafta, kome neće… Nije baš demokracki da samo mali dil čovičanstva bira čovika koji može jebat mater cilon čovičanstvu! Bereš?“ Ja sam rekao: „Beren, dida!“ Dida je rekao: „Evo uzmi nas Hrvate…”

Onda sam ja pitao: „Šta sa nama Hrvatima, dida?“ Dida je rekao: „A to… Znači, mi Hrvati ćemo, po odluci naše vlade, svakako američkon presjedniku morat ljubit dupe! Pa jel bi onda bilo normalno i demokracki da i mi možemo na izborima birat koje je to dupe štašmo ga morat ljubit? Jel tako, unukiću?“ Ja sam rekao: „Ako ti kažeš, dida…“ Dida je rekao: „Normalno da je! Jerbo nikako nije svejedno oćemol u dupe ljubit Trampa ili Kamomilu! Evo, ja bi da se mene pita masu rađe ljubija Kamomilino dupe! Al niko me ništa ne pita! Tu je problem!“ Ja sam pitao: „A zašto bi rađe Kamomilino?“ Dida je rekao: „Prvo i prvo, zato šta je žensko dupe lipše od muškog! A drugo i drugo, čuja san da Trampu nije mrsko prdnit! I zamisli da prdne baš kad ga Hrvati ljube u dupe!” Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

24.10. (18:00)

Vratili se Tuđmanovi "zeleni i žuti vrazi", u rusificiranim varijantama

Ivančić: Čija je vojska?

Na površini, pitanje glasi: Pod čijom je komandom Hrvatska vojska – Plenkovićevom ili Milanovićevom? Suštinski, pitanje je sasvim drugo: Čija je Hrvatska vojska – američka ili hrvatska? Iz rakursa HDZ-ove propagande, pak, pitanje je sasvim treće: Čija je Hrvatska vojska – američka ili ruska? Sve veći intenzitet gnjeva koji preplavljuje Plenkovića kada stvari ne idu po njegovome, ukazuje na navadu da se stvarnost uzima u obzir jedino ukoliko je podređena vladarskim ambicijama. U takvim okolnostima nije podnošljivo da netko drugi – a ne on – izdaje direktive Hrvatskoj vojsci. Uostalom, struktura vlasti trenutno je vrlo povoljna za preuzimanje komandne moći nad oružanom silom: neofašisti u svojstvu koalicijskih partnera i neona(r)cist na čelu Vlade. Viktor Ivančić za Novosti.

20.10. (17:00)

S porukom sponzora

Ivančić: Ruse na vrbe!

Ako se u nekim medijima konstatira kako premijer Plenković, ministar Grlić Radman i gradonačelnik Franković besramno obmanjuju javnost kada tvrde da je predizborna kampanja Zorana Milanovića financirana ruskim kapitalom, to je nepobitan dokaz da su spomenuti mediji financirani ruskim kapitalom. S obzirom na to da, ne računajući Srbe, Rusa u Hrvatskoj skoro da i nema, unutar zemlje Vrhovni Neprijatelj djeluje preko ruskih plaćenika. Broj ruskih plaćenika u Hrvatskoj nije precizno definiran, no, generalno uzevši, ima ih onoliko koliko ih treba biti. Koliko ruskih plaćenika u Hrvatskoj treba biti određuje CK HDZ na čelu s gosp. Plenkovićem, ovisno o trenutnim političkim potrebama. Trenutne političke potrebe takve su da ruskim plaćenikom treba smatrati svakoga tko premijera Plenkovića krivo pogleda. Viktor Ivančić predstavlja projekt Redefiniranja vrhovnog neprijatelja Republike Hrvatske, za Novosti.

17.10. (21:00)

Da ti prisjedne objed

Robi K.: Nuklearski rat

Mi obitelj smo kod mog dida na Šolti sidili u kužini za obidom. Onda je odiza brda iz vatrogasnog doma tuta forca zazvečala sirena. Onda je moj dida skočijo se iz katrige i viknijo je: „Ljudi, ovo je uzbuna za atomski napad! Bižmo ća u sklonište!“… Dida je ždrokijo i rekao je: „Sve između ditinjstva i starosti ti je koma i umna bolest, moj unukiću! Čisti ljucki višak! I kako onda čovičanstvo može opstat kad dođe nuklearski rat? Samo ako sačuva najbolje, a riši se najgorih! Normalna stvar!“ Onda je tata dignijo glavu iz pijata i rekao je: „Čoviče božji, pa ti govoriš ka zadnji nacista! Jel kužiš da si isti ka ovi šta bi itali atomske bombe?“ Dida je rekao: „Ma je li, zete? Koliko se ja mogu sitit, kad su se zadnji put itale atomske bombe, nisu ih itali nacisti! Nego su ih šiknili oslobodioci! Jel tako?“ Tata je pitao: „Pa šta sa tin oš reć?“ Dida je rekao: „Proša san ja ratova i ratova, moj miki! Naučija san ja koji je to pricip!“ Ja sam pitao: „Koji je princip, dida?“ Dida je dignijo perun i rekao je: „Triba se borit protiv okupatora i spašavat od oslobodilaca! Igraš dupli pas! To ti je amen!“ Nova stranica iz Bilježnice Robija K.

12.10. (12:00)

Prema poželjnijoj strani svijeta

Ivančić: Zapad na demokraciju

Da li se službena hrvatska vanjska politika naziva vanjskom zato što se vodi iz Hrvatske prema vani ili pak zbog toga što je dirigirana iz vani prema Hrvatskoj? Je li ona dakle tek vanjska ili je iz-vanjska? Što kada se destruktivac s Pantovčaka usudi izjednačiti zločine Putina i Netanyahua, premda za to nije dobio dopuštenje od gospodina Bidena? Iako je odgovor poznat svakom punoljetnom građaninu, ponovimo ga još jednom, radi utvrđivanja gradiva. Hrvatska dakle potpuno samostalno i neovisno donosi odluke koje joj se serviraju iz Washingtona i Bruxellesa. One su uvijek u najboljem nacionalnom interesu, jer je jedino hadezeovska vlast, na čelu s poglavicom, pozvana da presudi što je to nacionalni interes. Pokuša li se tkogod drugi umiješati u taj odgovoran posao – podriva nacionalne interese. Viktor Ivančić za Novosti

05.10. (12:00)

Oni su za-laganje

Ivančić: Hrvatski odgoj

U duhu načela što ga je još početkom devedesetih, u doba prvobitne akumulacije državnosti, formulirala novinarka Dunja Ujević, obznanivši da je spremna pisati neistine ako je to u interesu Hrvatske, Marija Selak Raspudić odlučila je u predizbornoj kampanji promovirati laganje kao vrhovnu političku vrlinu. A kako je veza između politike i obmane takoreći notorna, tekovina s aromom tople vode, domoljubna matrica je ta koja anulira negativne konotacije i osigurava javnu prihvatljivost. Na stvari je dakle za-laganje za Hrvatsku.

Nešto drugačiji pristup složenoj problematici derogiranja istine njeguje državni tužilac Ivan Turudić: u njegovu fokusu nije nacionalna sigurnost, već nacionalna pristojnost. Ivan Turudić inzistira da se o njegovim lažima raspravlja na čistome hrvatskom. Naučite se pristojnosti, gospodo! Ako vas gledam u oči i lažem, a to činim na pravilnome hrvatskom jeziku, najmanje što mogu očekivati je da se istim tim jezikom služite i kada moje laži propitujete, a ne da ovo časno mjesto skrnavite srbizmima. Ponašajte se pristojno! Viktor Ivančić za Novosti

28.09. (14:00)

Rade na Zakonu o zaštiti bande

Ivančić: Rolex AP

Kako su premijer i tužilac, AP i IT, koordinirali proces razvlašćivanja i pospremanja u pritvor korumpiranih hadezeovaca, možemo samo nagađati, no savršeno je jasno da je komunikacija među njima morala biti intenzivna. Pa dobro, evo nagađanja (Viktora Ivančića za Novosti):

  • IT: Josip Šarić.
  • AP: Kad?
  • IT: Sutra?
  • AP: Jesi ti normalan, Ivane?!
  • IT: Idući tjedan?
  • AP: Rano je to, jebo ga bog. Mora čovjek prije toga dati ostavku, da uspostavi distancu između sebe i stranke. A ne da ispadne da hapsiš saborskog zastupnika HDZ-a. Ta sranja smo imali ranije.
  • IT: Onda nakon ostavke?
  • AP: Nakon ostavke, normalno… Nego, zar se mi već nismo dogovarali oko Josipa Šarića?
  • IT: Škorić. To je bio Josip Škorić. On je već dao ostavku na dužnost direktora Hrvatskih cesta. Hapsit ćemo ga ovih dana.
  • AP: Čovječe. Dobro ljudi kažu da su svi hadezeovci isti, više ih ni po imenu ne možeš razlikovati… Samo, nastaviš li ti ovako, moj Ivane, ja ću ministre i zastupnike loviti po stranačkoj mladeži, među maloljetnicima…