Viktor Ivančić: Susret Milanovića i predsjednika Republike - Monitor.hr
Prekjučer (11:00)

Via Korčula

Viktor Ivančić: Susret Milanovića i predsjednika Republike

Pa ne mogu se valjda uoči predsjedničkih izbora zamjeriti hrvatskim braniteljima!? – rekao je povišenim tonom predsjednik Milanović.

Naravno da ne možete – rekao je predsjednik Republike. – Militarističko krilo vaše ličnosti vam to ne dopušta. Koliko znam, s udvaranjem ste znali ići toliko daleko da dodjeljujete državna odlikovanja ratnim zločincima.

Toga se ne mogu sjetiti – rekao je predsjednik Milanović. – Protokol mi je stvarno pretrpan.

Dopustiti “braniteljskim udrugama” da kroje i uređuju program jedne antifašističke priredbe isto je kao da se čoporu vukova povjeri čuvanje stada ovaca – rekao je predsjednik Republike. – Osim toga, povinujete li se kriterijima koje nameću “braniteljske udruge”, a to su kriteriji egzekutivne desnice, potpuno je svejedno hoćete li dobiti ili izgubiti predsjedničke izbore.

Zašto bi to bilo svejedno? – pitao je predsjednik Milanović.

Zato što ako ih i dobijete, nećete postati predsjednik Republike, nego predsjednik Milanović – rekao je predsjednik Republike. – Dakle političko biće bliže neurotičnome klaunu, stand-up tragičaru, nego prosvijećenom državniku.

Viktor Ivančić za Novosti


Slične vijesti

Jučer (09:00)

Da ih ne pritišću zdesna...

Starešina: Njemačkoj je trebalo devet godina da od države čamca postane država tvrđava

Njemačka je objavila kraj dosadašnje otvorene migrantske politike, uvedene pod Angelom Merkel 2015., te počela provoditi strože kontrole na šengenskim granicama. Ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser najavila je brzu deportaciju onih bez prava na azil, a mjere će trajati najmanje šest mjeseci. Promjena dolazi uoči izbora u Brandenburgu, gdje krajnje desni AfD vodi, a krajnje lijevi BSW također raste. Ova politika nastoji zaustaviti uspon radikalnih stranaka koje su kritizirale dosadašnju migracijsku politiku. Višnja Starešina za Lider.

Prekjučer (12:00)

Od socijalne pomoći do lopate, korak je kratak

Jergović: Zašto Nepalci ne bi postali Hrvati, ako su Hrvati postali Nijemci

Vodeći svoju izbornu kampanju za drugi predsjednički mandat Zoran Milanović udario je po migrantima. Veli, moramo to zaustaviti, oni dolaze “želeći samo uzeti socijalnu pomoć”. Lumpengrađanstvo i široke narodne mase ovo vole, na ovo se lako love: netko uzima novce, koji upravo njima pripadaju. Svaka efikasna predizborna kampanja mora biti zasnovana na populizmu – takav je da je dobro plasiran emocionalni iskaz uvijek važniji od činjenica. Svaki Milanovićev nastup za široke mase je, međutim, melanž. Pa osim što izgovori ponešto ovakvo, što govore Trump i Orban, i što, na žalost, vole neuka i divlja glasačka krda, on će u istome nastupu reći i ponešto što pripada suprotnom ideološkom i moralnom sklopu.

Recimo, “naša djeca nisu nikakva viša bića koja ne mogu i ne trebaju raditi poslove za koje se uvoze ljudi iz inozemstva”. Dakle, ako vam se ne sviđaju migranti, zašto vaša djeca ne bi čistila zahode po vašim omiljenim trgovačkim centrima, zašto ne bi kopala kanale i verala se po nesigurnim građevinskim skelama za vječne poslijepotresne obnove Zagreba? Umjesto da uzimaju socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlene. To je, naime, jedini način da se zaustavi nepotreban uvoz strane radne snage. Ali i da se odgojno utječe na nove generacije, jer ne postoje čovjeka nedostojni poslovi. Miljenko Jergović za svoj blog.

Prekjučer (00:00)

Bivši bez razloga (iako ne svi)

Basara: Kultura bivšosti

Mlade generacije verovatno nikad nisu čule izraz „bivši čovek“. Često se taj izraz mogao čuti za SFRJ-otovog vakta, a siguran sam da je bio u opticaju i u knjaževstvu i potom kraljevstvu Sersbkom. „Bivši čovek“ – to se odnosilo na osobe (oba pola) koje su u jednom momentu bile jako važne i moćne, pred čijim su se dupetima protezali dugački redovi, a od kojih su, nakon što bi iz ovog ili onog razloga zglajzali – svi bežali ko đavo od krsta, a retko ko se usuđivao da im se javi na ulici. Dva najpoznatija (i najuglednija) bivša srpska čoveka bili su Đilas – Milovan, ne Dragan, mada se i Draganče bliži bivšosti – i Aleksandar Leka Ranković. Osim što je okusio gorčinu bivšosti, Đido je i žestoko ograisao. Debelo je platio kukurikanje pre svanuća višegodišnjom robijom. Koju je muški podneo.

O Đilasovim bivšečovečanskim poslovima i danima možete se obavestiti u njegovim dnevnicima, koje mesecima svima toplo preporučujem, o Rankovićevim postpadnim danima nećete saznati ništa, zato što je Ranković svoje dnevnike dao na čitanje Ćosiću, onda potegao pa umro. Svetislav Basara

Četvrtak (13:00)

Kad smo navikli samo na crno

Šajatović: Vjerujete li Standardu & Poor‘su ili vlastitim očima?

Bolje da država ima investicijski kreditni rejting nego da ga nema. Ali, razlozi zbog kojih su dečki iz Standarda & Poor‘sa dali ‘A-‘ rejting jako su čudni. Oni su vidjeli ‘provedbu reformi‘ i ‘šire institucionalno poboljšanje‘. Da su bar naveli koji primjer. Biznis-zajednici bilo bi lakše. Ona to ne vidi. Kreditna agencija zna zašto je povisila rejting. Ali, problem su argumenti koji se navode. Nadalje, mi koji vlastitim očima vidimo da je turizam došao do svog maksimuma trebamo vjerovati kreditnoj agenciji koja nas hvali što je ‘turizam motor rasta‘ i da će nastaviti rasti po stopi od tri posto na godinu. Ocjenjivači iz Standarda & Poors‘a očekuju da će nikad viši rejting državnih financija potaknuti privatne investicije. Investitori će, međutim, ostati oprezni. Čekaju reforme i bolje institucije. A zašto bi vladajući išli u promjene kad i bez njih kreditni rejting raste? Miodrag Šajatović za Lider.

17.09. (18:00)

Stranka demokratskih promjena, nekad bila

Pilsel: Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

Ljevica je razočarana, pa se politika odlučuje sve bliže centru. Ljevica je postala buržoaska, usvojila je praksu desnice, izgubila je etičko djevičanstvo. U mnogim zemljama razočarana omladina masovno napušta socijaliste. Mnogi se pitaju služi li danas ljevica još ičemu?! Pitate me o SDP-u? Pa to, dragi moji čitatelji, to nisu ljevičari, to su neokapitalisti. Danas, kada su obrana ljudskih prava i prava radnika tema ne samo ljevice i kada socijaldemokracija paktira s ekstremnom desnicom, da: SDP je bio spreman na koaliciju s DP-om, živimo vrijeme koje traži nova i kreativna rješenja kako bismo pobjegli od starih shema. Kada ljevica, međutim, zaboravlja da treba koristiti srce da bi obranila prava najunesrećenijih, već bira sudioništvo krupnog kapitala, luksuz milijardera iliti tajkuna, postoji opasnost da i oni na ljevici budu kušani, kao u stara vremena, da se vjeruje kako dobro uvijek dolazi s desna i kako je lijevo izdaja. Drago Pilsel za Autograf.

16.09. (12:00)

Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog bankara

Starešina: ‘Super Mario‘ Draghi drugi put u nemogućoj misiji spašavanja EU-a

Nije u svojih četiristo stranica sumorne dijagnoze stanja i preporuka za djelovanje Draghi napisao nešto što i bez tog izvještaja planeri i provoditelji europskih i nacionalnih ekonomskih politika ne bi znali: da Europa ima ozbiljan problem s produktivnošću i kompetitivnošću, osobito u odnosu na SAD i Kinu; da zaostaje u tehnološkom razvoju i AI tehnologijama, da njezino antimonopolsko čistunstvo često proizvodi korist izvaneuropskoj konkurenciji, da ima preskupu energiju, da industrija EU-a ne može biti konkurentna SAD-u dok plaća plin tri i pol puta više od industrije u toj zemlji… Spasonosni lijek koji Draghi preporučuje želi li Europa ostati ikakav faktor u globalnoj ekonomiji jest snažno i usmjereno ulaganje, i to 800 milijardi eura na godinu, u područja na kojima zaostajemo za globalnom konkurencijom. Neće svi biti zadovoljni ovom idejom, ali ako je išto znalo ujediniti EU, to je – novac, kaže Višnja Starešina za Lider.

16.09. (00:00)

Kad humor prijeđe granice... doslovno

Dežulović: Učimo srpski – adinaton

Nemate pojma šta je adinaton, a čuli ste ga bezbroj puta. Reč je o stilskoj figuri čiji naziv dolazi od grčkog ἀδύνατον, “nemogućnost”, i označava perifrazu izvedenu, kako sama reč kaže, preko granice mogućeg, nešto što nema nikakve prirodne i fizičke šanse da se dogodi. U najkraćemu, adinaton je lep način da se kaže “nikad”. Kod balkanskih naroda najčešći je adinaton “kad na vrbi rodi grožđe”, sa različitim podvarijantama. Srbi, recimo, u takvim situacijama kažu “кaд се војска на Косово врати”. Ne zna se tačno poreklo izreke “kad se vojska na Kosovo vrati”. Iako Kosovo kao kultni toponim srpske istorijske memorije sugeriše da bi fraza mogla da bude stara i do šest stotina godina, iz vremena bitke na Kosovu polju, ona nije zabeležena pre dvadeset prvog veka.

Prošle nedelje, 5. septembra, grupa srpskih patriotskih šereta blokirala je tako saobraćaj na graničnom prelazu između crnogorskog Božaja i albanskog Hani i Hotita, sve noseći divovski transparent “Kad se vojska na Kosovo vrati”. Otkud Srbija i Kosovo na granici Crne Gore i Albanije?, sledećih se dana pitala zabrinuta regionalna javnost, uopšte ne shvatajući specifični srpski smisao za humor. Kakve veze Srbija i Kosovo imaju sa Crnom Gorom i Albanijom?! Tačno onakve kakve vrba i javor imaju sa grožđem i jabukama! Boris Dežulović za Novosti.

15.09. (18:00)

Ruganje jednoj kulturi kao huliganska gesta

Jergović: Bečki konjušari i slovenska gospoda

Ono što je spomenuto praktično u svakoj hejterskoj i mrziteljskoj čitulji Bori Đorđeviću u hrvatskim medijima jest to da je krajem osamdesetih Slovence vrijeđao kao “bečke konjušare”, a da se onda pred kraj života preselio u Sloveniju. No, površna novinarčad nije se potrudila da traga za izvorom vlastite tvrdnje, ili za njega nije ni znala. Pjesma u ono doba strašna imala je istu onu lakoću sroka i smisla kao i sve one slavne pjesme Riblje čorbe. Samo što je sadržaj bio drugi. Šovinizam upisan u pjesmi bio je bogat i višeslojan: u njoj su i Albanci iz Starog trga, i Kocbekovi “Lipicanci”, i to ogavno govorenje iz nacionalističkog prvog lica množine… Otkud onda i odakle to lešinarsko i mrtvozorničko snebivanje hrvatskih medija nad Borom Čorbom i Slovencima? Otkud taj naš čitateljski dojam, naročito pred naslovima u nekad uglednim sabah cajtunzima, da je u tome manje denuncijacija ozloglašenog mrtvaca, a više je ruganja Slovencima. U tom ruganju je, međutim, sama srž hrvatskog nacionalizma, primitivizma, te dubokog jada i sitnodušja hrvatske kulture. Oni se, naime, rugaju velikodušnosti i širini jedne kulture. Miljenko Jergović za svoj blog.

15.09. (10:00)

Pitanje je dana kad će Marija napisati post da joj je Ivana rekla da je vidjela da je 'smeđi' Glovo dostavljač nešto napravio...

Jokić: U Springfieldu migranti jedu pse i mačke, laže Donald Trump. A što u Hrvatskoj rade strancima?

Priča o glasinama da Haićani u Ohiju jedu pse i mačke koja od obične objave na društvenoj mreži postaje dio predsjedničke debate poučna je za cijeli svijet, pa tako i Hrvatsku i uopće ne mora naštetiti Donaldu Trumpu. Slijedom kaotičnog stanja na Haitiju, američka je vlada osigurala naseljavanje više od 10.000 osoba u grad s tek šest puta više stanovnika. Dolazak tolikog broja ljudi u kratkom vremenu utjecao je na zajednicu i njezine resurse. Širenje neutemeljenih glasina o migrantima dva mjeseca prije izbora Trumpova je planirana strategija. Osnovna je ideja stvaranje atmosfere straha koji je onda sredstvo kontrole biračkog ponašanja dijela birača. Boris Jokić za tportal.

14.09. (10:00)

Kandidat bez karaktera

Đikić: Napadna beskonfliktnost

Primorčeva kampanja svodi se na ovu podjelu poslova: premijer Plenković i njegov udvornički ministarski zdrug napadat će predsjednika Milanovića s nastojanjem da ga uvuku u kontinuiranu kavgu, dok će Primorac s namještenim osmijehom širiti apstrakcije poput zajedništva, ljubavi i budućeg blagostanja.

Opisana predizborna strategija, koju HDZ nikad dosad nije prakticirao, mogla bi se možda ispostaviti uspješnom jedino pod uvjetom da Milanović upadne u zamku i da se počne ponašati kao da mu je protukandidat Plenković, a ne Primorac. Čak i kad bi učinio tu vrstu pogreške, još uvijek ostaje problem Primorčeva političkog profila: nije dovoljno biti antipod Milanoviću u pogledu retorike i imati podršku HDZ-a da bi se pobijedilo u predsjedničkoj utakmici. Ivica Đikić za Novosti