Boras je odavno skinuo masku
Veljača: Rektor nas pokazuje kao stoku na sajmu jer su valjda samo ružne žene pametne
Svaka vrsta pretvaranja žena, a posebice onih koje su svojim radom zaslužile da budu na sceni, u objekt čiji se lijep izgled glorificira, poručuje ne samo da je ženski izgled zauvijek, što god ona učinila i koliko god patenata, scenarija ili strategija iza sebe imala, mjerilo njezine vrijednosti, nego i da je u redu, kad nam paše, svesti je upravo na to – Coppeliju koja se poput lutke mora okretati u izlogu. Volim li ja da mi moj partner kaže da sam lijepa, čula sam pitanje kad su se društvene mreže uskovitlale oko ove teme, a pravi je sadržaj pitanja bio zapravo jesam li normalna ili je moje mišljenje o Borasu i kadetkinji koju je sveo na Coppeliju konačni i krunski dokaz moje frigidnosti. Velika je razlika između javnog i intimnog prostora. No, s jednim se slažem sa svojim neistomišljenicima: ta su dva skupa vrijednosti spojene posude i ne mogu biti odvojene. Piše Jelena Veljača za Jutarnji list