Samoća za Božić
Veljača: Ne znam kako utješiti svoju baku koja je mjesecima sama, telefonski razgovor više nije dostatan
Svijet ima nevjerojatnu mogućnost da nam dokaže kako uvijek može gore, pa sad patimo već i za smrtima voljenih na našim rukama. Oprostite mi što sam tako crna, ali ne moraju te slike biti tako fatalne: dovoljno je depresivno što će neke stare majke morati same dočekati novogodišnje jutro ili same slušati polnoćku na radiju, kao moja baka na onom koji je iz moje djevojačke sobe ponijela u dom u koji nije htjela otići. Nismo loši ljudi ako patimo za nečim što smo tako olako nazivali obiješću: jer usamljenost više nije ni kratkog vijeka, a ni bez posljedica na naše duše. Razvidno je da se putovati neće, a i da je vrijeme kad smo jeli čobanac istom žlicom nakon kazališnih premijera toliko daleko da ne znam jesam li ga izmislila. Piše Jelena Veljača za Jutarnji list