Veljača intervjuira Edinu Dedić, žrtvu obiteljskog nasilja
Jesam li pokupila djecu u 14 ili u 17 h u vrtiću? Ako sam došla po sina u 17 h, jesam li ispijala kave u međuvremenu? Znači li to da sam loša majka? Neodgovoran roditelj? Znači li kava da zapostavljam dijete? I odjednom, razgovor se pretvori u to, i više nije o tome da sam došla prijaviti psihičko nasilje. Ja se u tome nisam znala snaći. Onda, jesam li ljubomorna supruga? Jesam li ga svojom ljubomorom natjerala na nasilje? Možda bih mu trebala pomoći, teško se snalazi u mirovini. Ja, pretučena, da pomognem njemu? Radim, privređujem, brinem se o djeci. Nemojte ga tako puno zvati, kaže mi radnica, to je kontrola. A ja ga zovem da provjerim jel’ se sjetio pokupiti djecu u vrtiću! Shvatim da je u birtiji. Pa zovem brata da skupi klince, da ja ne izgubim posao… Jelena Veljača, Jutarnji