Velimir Šonje: Zašto treba nestrpljivo čekati dan kada će EU fondovi biti ukinuti - Monitor.hr
29.04.2019. (14:30)

Riješiti se štaka što prije

Velimir Šonje: Zašto treba nestrpljivo čekati dan kada će EU fondovi biti ukinuti

Neto financijeri odriču se nečega, da bismo mi imali onih 10,7 milijardi eura alokacije iz EU fondova u proračunskom razdoblju 2014-2020, što se može “povući” do 2023. Velik je to novac… Kad Hrvatska dostigne takav stupanj razvitka u odnosu na prosjek EU, za fondovima neće više biti potrebe. U sljedećem ciklusu to će se dogoditi Češkoj, Sloveniji i Estoniji, koje su već pristojno razvijene europske zemlje – još uvijek ispod prosjeka EU, ali ne daleko od njega (80-90% od prosjeka). U svakom slučaju, cilj bi trebao biti da ova sveprisutna priča o EU fondovima što prije nestane – nudi Velimir Šonje zdraviju paradigmu vezanu za EU fondove na Ekonomskom labu.


Slične vijesti

19.11. (20:00)

Godine mršavih krava

Šonje: Proračun (ponovo) počiva na lijepim željama

U Hrvatskoj smo od 2016. navikli na prilično konzervativno planiranje budžeta. Ono je pomoglo strukturnoj fiskalnoj konsolidaciji. Takav pristup je sada napušten, i to u godini nakon izbora kada su demokratske vlade u pravilu fiskalno najkonzervativnije jer su svjesne da je to prilika za korekciju uobičajenih pretjerivanja u izbornim godinama. Kod nas ne vidimo efekt fiskalne odgovornosti vezan uz izborni ciklus.

To ne znači da možda nećemo imati sreće i da sigurno nećemo ostvariti predloženi proračun. Ne možemo znati. No, kada rizici rastu, a tako i piše u Vladinim dokumentima koji prate proračun, načelno treba biti konzervativan i to iz jednog jednostavnog razloga: rashodi zavise i o prihodima. Ako se prihodi opušteno budžetiraju, onda se i rashodi opušteno budžetiraju pa rastu rizici. To se dogodilo s predloženim rashodima za iduću godinu. Velimir Šonje za Ekonomski lab

23.10. (21:00)

Investiranje od kolijevke pa do groba

Šonje o dugoročnim prinosima na S&P 500 po pitanju mirovina: Prijedlog nije neizvediv

Država bi mogla svakom novorođenom djetetu otvoriti mirovinski račun s uplatom od deset tisuća eura iz proračuna i uložiti ta sredstva u S&P 500 ETF do mirovine jer, uz realni prosječni godišnji prinos od oko osam posto, svako će dijete do mirovine imati oko 1,5 milijuna eura – to je Tetkin prijedlog. Velimir Šonje komentira za Lider:  Svodi se na izdvajanje dodatnih 0,5 posto BDP-a na godinu iz državnog proračuna što je u državi s neefikasnom državnom potrošnjom lako pronaći. Otpada onaj uobičajeni argument ‘proračun nam je zadan‘. Drugo, moć kumulativnog ukamaćivanja u vrlo dugom roku jedan je od ključeva financijske pismenosti odnosno discipliniranja zavaravajuće intuicije koja velikom broju ljudi govori da je ultra-dugoročna štednja upitna.

Navodno, ‘tko zna što će biti‘ i ‘živi se za danas‘, pa se većina ljudi nađe u čudu kada im se kaže da tisuću eura uloženih danas uz osam posto realnog prinosa na godinu daje skoro 150 tisuća (realnih) eura za 65 godina (ili ako vam je draže gledati bližu budućnost, oko 4,7 tisuća realnih eura za 20 i oko 22 tisuće realnih eura za 40 godina). Prema tome, ako i ne računamo na državu, podsjetnik na ovu računicu mogao bi dobro doći roditeljima koji štede za svoju djecu iako bi za njih trebalo uključiti kraće rokove štednje. 

15.09. (21:00)

I duplo ćemo ga plaćati

Šonje: Porez na nekretnine ne postoji, ali mi ga već imamo

Svaki porez je porez na neki oblik dohotka (kasnije ćemo vidjeti da se može oporezovati i dohodak koji nije novčani), a nekretnina je u ovom slučaju samo aproksimacija – mjera osnovice, što je imalo smisla kada vlast nije mogla utvrđivati dohotke. Tko pak naslijedi nekretnine ostvario je dohodak u vrijednosti naslijeđenih nekretnina. U nekim zemljama na to se plaća porez na nasljedstva i darove, ali točnije je reći – porez na dohodak od nasljedstva i dara. Tko nema gotovinu za platiti takav porez, prodat će nekretninu. Od toga će dio dohotka (porez) platiti državi, a ostatak dohotka zadržati za sebe. (U Hrvatskoj nema poreza za prve nasljednike).

Lokalne vlasti su u Hrvatskoj 2023. uprihodile 376 milijuna eura ili oko 0,5% BDP-a od komunalne naknade. To je namjenski porez na nekretnine, samo se ne naziva porezom nego naknadom, pa neupućeni misle da kod nas nema takozvanog poreza na nekretnine. Velimir Šonje za Ekonomski lab.

21.03. (00:00)

Zato dobro promisli koga ćeš izabrat

Šonje: Sljedeći izbori će odrediti sudbinu Hrvatske za narednih 10 do 15 godina

Povijest Europske unije nudi okvir za razmišljanje o razvojnom putu koji stoji pred Hrvatskom: je li za nas relevantan spomenuti „portugalski scenarij“ (koji se jednako odnosi na Grčku i u nešto manjoj mjeri na Španjolsku), ili „irski scenarij“ – scenarij u kojem jedna periferna i razmjerno nerazvijena zemlja u razdoblju od nekoliko desetljeća sustiže i prestiže europski razvojni prosjek uz stabilizaciju broja stanovnika (štoviše, u Irskoj broj stanovnika snažno raste). U međuvremenu, i to ne slučajno nakon ulaska u EU, Hrvatska je pokazala naznaku kakvih-takvih razvojnih potencijala. Do aktualnih 75% europskog prosjeka došli smo uz pomoć gospodarskog rasta i „uz pomoć“ smanjenja broja stanovnika.

Ključni čimbenici aktualnog dobrog kolesterola kao što su EU fondovi i oporavak osobne potrošnje ne mogu dugo (dulje od nekoliko godina) održavati gospodarski rast i konvergenciju prema europskom prosjeku. Ako neće biti praćeni općim rastom efikasnosti, dovoljno brzim tehnološkim napretkom, ugrađivanjem sve više znanja i inovacija u proizvodne procese, jačanjem konkurencije i konkurentnosti, prije ili kasnije doći će do bolnog otrježnjenja nalik onome 2009.-2014. nakon što smo se nekoliko godina prije toga utapali u poplavi novca (točnije: kredita). Velimir Šonje za Ekonomski lab. Prenio ga i Forbes.

27.02. (20:00)

Skočio je vladajućima unatoč

Šonje o rastu BDP-a: Iznad smo očekivanja, ali model rasta je neodrživ

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u utorak prvu procjenu prema kojoj je BDP u četvrtom lanjskom tromjesečju realno porastao 4,3 posto u odnosu na isto razdoblje 2022. godine, i to zahvaljujući rastu potrošnje i investicija. Potrošnja kućanstava, što je najveća sastavnica BDP-a, porasla je u četvrtom lanjskom kvartalu za 5.3 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije. Ovo je svakako dobra vijest, a premijeru i prilika da se još jednom pohvali što sve njegova vlada radi. No, taj model ne može biti dugotrajan, ocjenjuje ekonomski analitičar Velimir Šonje. “To je model rasta koji može trajati još neko vrijeme, 2024. sigurno će biti dobra godina, međutim on ne može garantirati dovoljno brzi rast produktivnosti” (tportal).

04.02. (14:00)

Neizvjesno, a opet stabilnije od očekivanog. Previše pesimizma, ljudi, jooooj

Šonje: Koliko dugo hrvatsko gospodarstvo može voziti po svom?

Nastavak potrošačkog buma u prvoj polovini ove godine praktički je već predodređen, no postavlja se pitanje koliko to može trajati? Načelni odgovor glasi ne dugo, no to je preopćenit odgovor. Hrvatska već dulje od godinu dana uspješno odolijeva (plitkoj) recesiji koja zahvaća neke od naših najvažnijih trgovačkih partnera. Osobna potrošnja je najvažnija sastavnica BDP-a, ali bez doprinosa investicija i izvoza sama teško može proizvesti visoku stopu rasta. Što se tiče globalne razine, unatoč dva zadnja šoka – početku rata Izraela i napada Hutija u Crvenom moru, nešto veće bi se trebalo dogoditi da ozbiljnije uzdrma svjetsko gospodarstvo koje bi moglo puno brže rasti da nije te sjene nove ere neizvjesnosti. Velimir Šonje za Ekonomski lab.

10.01. (00:00)

Novi problemi, ali i sunce poslije kiše

Šonje: Signali iz prvog tjedna 2024 – potvrde najava

Nastavak ove godine u EU zavisit će o tome kako će potrošači reagirati na smirivanje cijena nakon dvije godine inflacijskih stresova. Stav je većine vlada većih europskih država i Europske komisije da za fiskalnu ekspanziju u svrhu suzbijanja recesije nema potrebe, jer potrošači će u uvjetima i dalje niske nezaposlenosti svojom probuđenom osobnom potrošnjom zbog smirivanja cijena pogurati BDP prema gore. Taj sumnjivo optimističan scenarij ipak ima i neka uporišta. S ulaskom u novu parnu godinu numerologija nameće zloguko proročanstvo: krajem veljače 2020. dogodila se pandemija (tj. lockdown koji je privremeno „ugasio“ gospodarske aktivnosti); dvije godine kasnije započeo je rat u Ukrajini. Svake dvije godine dakle; u skladu s igrom parnih godina, vjernici u igre brojeva kažu da nije pitanje kad će, nego što će nas pogoditi potkraj zime 2024.? U očekivanju geopolitičkih raspleta ili, bolje rečeno, novih zapleta, jer geopolitičke igre nikada ne prestaju, svjetsko bi gospodarstvo lišeno novih velikih vanjskih šokova ove godine moglo isporučiti smirivanje inflacije i kakav-takav gospodarski rast, kaže Velimir Šonje za Ekonomski lab.

26.11.2023. (17:00)

Sad kad ste nešto uštedjeli, valja i više trošiti

Šonje: Zašto nitko ne predviđa „bum“ osobne potrošnje?

Veličine koje uglavnom određuju osobnu potrošnju su kretanje plaća, zaposlenosti i sklonost štednji. Pretpostavit ćemo da se sklonost štednji ne mijenja bitno u godinu dana. Logično je da prosječna neto plaća u uvjetima stisnute nezaposlenosti bilježi snažan rast. Puno je teže naći radnike nego recimo 2017.; radnici imaju veću pregovaračku moć nego prije pandemije, a velika većina ljudi intuitivno osjeća da im stvarna kupovna moć nije bitno veća nego prije vala inflacije te žele to kompenzirati. U Hrvatskoj nema puno primatelja minimalnih plaća (oko 2-3% od ukupnog broja zaposlenih) pa neće jako utjecati na prosjek, ali je neki signal. Nadalje, inflacija koja je usporila ohrabruje potrošače. Ubrzali su i gotovinski nenamjenski krediti… U takvim uvjetima ne bi me čudilo da realna prosječna plaća nastavi rasti po veoma visokim stopama u većem dijelu 2024., a realna osobna potrošnja iduće godine prebaci sva sada aktualna očekivanja i uđe u zonu rasta iznad 4%, Velimir Šonje za Ekonomski Lab.

08.11.2023. (12:00)

Kad je auto potreba, a ne luksuz

Šonje: Razgovor sa sociologom – ‘bicikli vs. automobili’ duboka je društvena podjela

Jedan od najistaknutijih hrvatskih sociologa Ivan Burić nedavno je dao jako zanimljiv intervju Glasu Slavonije. Velimir Šonje ga je zamolio da prokomentira neke teze za ArhivAnalitiku: Život u Zagrebu za veliki broj njegovih stanovnika, ne samo u smislu mobilnosti već i „socijalno-aspiracijski“, jednostavno nije moguć bez automobila. Svakako je nezamisliv za onu frakciju srednje klase kojoj sam i sam nekad pripadao, a koju obilježava rad u korporativnom sektoru s istovremenim honorarnim poslovima, želja za profesionalnim i materijalnim postignućem… Sve ono što čini svakodnevnicu ne baš malobrojnog zagrebačkog srednjeklasnog „punog gnijezda“ nije moguć bez jednog ili dva automobila u obitelji. Drugim riječima, u prostorno razvučenom gradu u kojem ne postoji podzemna željeznica ili neki vid jednako učinkovitog javnog prijevoza, ubrzana redukcija mogućnosti korištenja automobila za ovaj srednjeklasni fragment predstavljala bi značajnu barijeru u ostvarenju njihovih socijalnih aspiracija. Oni bi time postali jedna vrsta socijalnih gubitnika.

02.11.2023. (18:00)

Iznad smo svih očekivanja

Šonje: Potvrda srednjoeuropske recesije, hrvatske otpornosti i početka stvaranja neravnoteže

Eurostatove procjene rasta BDP-a u trećem tromjesečju (objavljuju se za mali broj zemalja, ne i za Hrvatsku) potvrdile su recesiju u Njemačkoj, Češkoj, Estoniji, Irskoj, Austriji i Švedskoj. Ni Litva i Latvija nisu daleko. S izuzetkom Irske, geografski obrazac jasno upućuje na to da je recesija posljedica neizvjesnosti koju je proizveo rat u Ukrajini. Slabo gospodarstvo pogodovalo je daljnjem usporavanju inflacije u europodručju, dok je u Hrvatskoj znatno veća od prosjeka. Budući da se približavaju izbori, a proračun se zbog inflacije više nego dobro puni, vlada se brzinski dogovorila sa sindikatima u javnom sektoru o plaćama. Kada se na to dodaju i EU projekti pa se sve skupa zbroji, prilično je izgledno da će rast domaće potražnje biti toliko snažan da će se gospodarski rast održati u pozitivnoj zoni do sredine proljeća iduće godine. Čak i one djelatnosti i poduzeća koje neće moći izdržati rast minimalnih plaća neće propasti i otpuštati ljude preko noći. Velimir Šonje za Ekonomski lab.