Navik on živi ki zgine pošteno
Urota zrinsko-frankopanska i njezino brutalno slamanje od strane Bečkog dvora i danas može biti povijesna lekcija iz politike i geopolitike
U vrijeme kada se hrvatska politička retorika nerijetko spušta na razinu psovke, a strateško promišljanje budućnosti i ne postoji, cilj je ovog serijala Višnje Starešine za Lider podsjetiti kako se o velikim i egzistencijalnim izazovima naroda i države može promišljati, govoriti i djelovati drukčije – Oproštajno pismo grofa Petra IV Zrinskog supruzi i političkoj suradnici Ani Katarini Zrinski rođ. Frankopan jedno je od najdirljivijih pisama u hrvatskoj (političkoj) povijesti. Večer uoči smaknuća u Bečkom Novom Mestu, dakle, 29. travnja 1671., na smrt osuđeni Petar iz tamnice piše Ani Katarini: Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu Bratcu. Budi I Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim.
Ovo pismo nije samo osobni, intimni oproštaj Petra Zrinskog od Ane Katarine. Ono označava i tragičan slom jednog pokušaja osamostaljenja Hrvatske u odnosu na tuđinsku vlast, u ovom slučaju u odnosu na Bečki dvor, u povijesti poznat kao Urota zrinsko-frankopanska. Označava i tragičan kraj dviju hrvatskih plemićkih obitelji – Zrinskih i Frankopana – koje su puna dva stoljeća bile nositelji obrane od osmanskih osvajanja. I to ne samo obrane vlastitih posjeda i hrvatskih granica, već i obrane kršćanske Europe.