“Sve što sam u životu uspio postići postigao sam lako”, piše češki redatelj, glumac i scenarist Jiří Menzel na početku svoje autobiografije “Hirovita ljeta“, objavljene na hrvatskom u izdanju Školske knjige, u prijevodu Dagmar Ruljančić. Svakome tko se makar nakratko susreo s Menzelovim radom jasno je kako tu rečenicu Menzel piše bez imalo pretenzije, iskreno i s punom zahvalnošću na, kako kaže, “nezasluženom sretnom životu”. Knjiga naslovljena prema jednom od njegovih poznatijih filmova posve je osobna kronika tog sretnog života, koji bi se kroz nečije druge oči vrlo lako mogao doimati posve drugačijim. “Hirovita ljeta” nisu samo biografija jednog izvanrednog čovjeka nego i biografija umjetnika u punom smislu. To je i kronika jednog vremena, turbulentnog i po svemu sudeći neponovljivog, Čehoslovačke u tri okupacijska režima, začetaka sjajne češke kinematografije, a pomalo i Jugoslavije, onog najboljeg što je tada mogla ponuditi. Express