Bernardo Bertolluci autor veličanstvenog Novecenta (koji se jedva spominje u osmrtnicama), zatim ‘Konformista’ i popularnog ‘Posljednjeg tanga u Parizu’ umro je od raka u 77. godini. Guardian
Nezaboravni Yossarian u nezaboravnoj Kvaki 22 (1970.). Kompletna filmografija (IMDb). Dobio je Oscara za Mala Miss Amerike (Little Miss Sunshine, 2006.) za sporednu ulogu.
Pjesma koju je Kovač (prvi s desna) napisao još 1970. za Zagrebački festival gdje je njegova Korni grupa sa Dadom Topićem osvojila nagradu stručnog žirija. Vrijeme progresivne rock glazbe. Vrijedi preslušati svih 15:35 minuta i onda još 5 minuta ponovo. Opširnije o Korneliju Kovaču i Korni grupi.
U karijeri koja je potrajala preko šezdeset godina, Godard je režirao preko stotinu različitih filmova i projekata, mijenjajući pristupe, metode, tehnike i intelektualne preokupacije, pri čemu je uvelike varirala recepcija publike i kritike, no redatelj je do kraja svog puta ostao vjeran svojoj mladenačkoj radikalnosti. Telegram. Knjiga žalosti Final Cut na Forum.hr.
Bivšeg sovjetskog čelnika koji je umro u utorak u 92. godini života, mnogi povjesničari smatraju jednim od najvažnijih osoba druge polovice dvadesetog stoljeća. Bio je osmi i posljednji glavni tajnik Komunističke partije SSSR-a. Vodio ju je od 1985. kada je krenuo revitalizirati sustav uvođenjem programa glasnosti i perestrojke koji su imali za cilj osiguranje veće demokracije i ekonomski rast. No njegove su reforme izmakle kontroli. Kad su prodemokratski prosvjedi zahvatili zemlje sovjetskog bloka komunističke istočne Europe 1989., suzdržao se od uporabe sile – za razliku od prethodnih čelnika Kremlja. Prosvjedi su potaknuli težnje za autonomijom u 15 republika Sovjetskog Saveza, koji se raspao u sljedeće dvije godine na kaotičan način. Gorbačov se uzalud borio da spriječi taj kolaps. Bio je prisiljen dati ostavku, a Sovjetski Savez se raspao. Godine 1990. dobio je i Nobelovu nagradu za mir. Sovjetski nostalgičari mu zamjeraju što je dopustio raspad zemlje koju su komunisti 70 godina gradili na ruševinama carske Rusije. Da je riječ o velikoj geostrateškoj pogrešci, nekoliko je puta ocijenio i Putin. HRT
Razgovarali smo prije dvije godine, i dalje je na dnevnoj bazi dolazio slikati na Likovnu akademiju, u isti onaj atelje u koji je nekad dolazio i njegov profesor, Marino Tartaglia. “Dolazim svaki dan, koliko mi dopuštaju godine. Ne slikam punom parom, ali prilično puno radim. To je ta stvaralačka potreba u čovjeku. Znate, slikam cijeli život i kad bih prestao, bila bi velika praznina i vjerojatno bih se osjećao jako loše. Ja volim radosne stvari, životne, sve što je životno je i pravo. Ako uspijem da slika ima svoj intenzitet, da pulsira, onda sam zadovoljan…” Patricia Kiš Terbovc je odmah napisala lijepu posvetu za Jutarnji. HRT. Dolje je slika Autoportret sa zumbulom
Igor Mandić je u studenom 2017. bio gost kod Stankovića. Evo nekoliko rečenica iz te emisije: Zašto se užasavaju smrti, posebno vjernici koji se nadaju vječnom životu, dok mene čeka ništavilo… Starost je raspadanje čovjeka u predvorju smrti… Projekt Hrvatske je propao… Ljubav je kolosalna masna laž kojom se zamazuju oči muškarcima ne bi li se što više trsili da dopru do ženskoga mesa… Brak je ujedinjen zajedničkim potomstvom i to je najjače ljepilo koje postoji na svijetu… a tu je i cijela emisija koja je bila uglavnom posvećena njegovoj knjizi “Predsmrtni dnevnik”.
O Igoru Mandiću Jutarnji, Oleg Maštruko, Miljenko Jergović, Marina Vujčić
William Hurt (IMDb) je debitirao na filmu 1980. u znanstveno-fantastičnom filmu “Promijenjena stanja” Kena Russella, za koji je bio nominiran za Zlatni globus. Široj javnosti najpoznatiju ulogu ostvario je godinu dana kasnije u neo noiru “Tjelesna strast”, gdje je utjelovio odvjetnika koji podliježe iskušenjima femme fatale koju glumi Kathleen Turner. Guardian, Variety
U svojoj netipičnoj kolumni (i baš nam se sviđa takav) Velimir Šonje kaže: Mnogim današnjim čitateljima ni Buldožer ni Brecelj ništa ne znače, ali u znak spomena ipak vrijedi poslušati Breceljev slow jazz (Škandal v rdečem baru 1974.).
I Dragan Markovina je napisao posvetu “svestranom talentiranom osobenjaku” u kojem je spomenuo i (oproštajni) intervju u beogradskom tjedniku Vreme iz svibnja 2020.