Osim Barišića, očekuje se i uhićenje gradonačelnika Nove Gradiške Vinka Grgića. Uskok je protiv njih zatražio određivanje istražnog zatvora o čemu će danas odlučivati zagrebački Županijski sud.
Tvrtka Elektrocentar Petek s Gradom i Zagrebačkim holdingom u zadnjih osam godina sklopila je 80-ak ugovora koji su s PDV-om vrijedni oko 75 milijuna kuna, a mahom se radi o gradnji javne rasvjete. Zanimljivost je da je Petek izgradio i rasvjetu na dijelu Remetinečke ceste koja vodi ka zatvoru Remetinec u kojem sada ‘odsjeda’ kao prvoosumnjičeni u aferi Janaf, a u Remetincu je 2014. i 2015. bio i Milan Bandić. 24sata…
Piše Jergović na blogu: Ima li Dragan Kovačević, opremljen svim zemaljskim ugledima, premda samo lokalnim, hrvatskim, i svim zemaljskim bogatstvima, koje je nemoguće prenijeti u smrt, zbilja potrebu da bude viđen i pamćen nakon što ga više ne bude? Ako ima, zašto ima? Odgovor na ovo pitanje je važan: čemu korupcija u vječnosti?
Je li to Kovačević s mobitelima koje iz Save vade policijski ronioci, ili Grgić sa svadbenim videom u kojemu mladenka u vjenčanici kuha kavu i postrance se penje na Vespu, ili onaj ministar koji je, na novinarsko pitanje je li zbilja ostavljao mobitel na ulazu u privatni klub s vrućom prasetinom, hladnim gemištima, tamburašima, igraćim kartama mađaricama i vrlo mladim seksualnim radnicama iz Srbije, uvrijeđeno podigao bradu i odbrusio: “To nije informacija koju želim podijeliti s hrvatskom javnošću”. Predsjednik Zoran Milanović branio se da je došao u privatni klub u doba korone jer su ga zvali da im je nakon fešte ostalo mnogo nepojedene hrane. Dopustite, meni je to možda debilnije od ičega – zgraža se Ante Tomić nad rubovima afere klub.
Ilegalna točionica alkohola u Slovenskoj ulici postala je neprikosnoveni simbol zrele faze hrvatskoga rođačkog kapitalizma, ona bolje od ičega pokazuje kako ni nakon tri desetljeća Hrvatska nije uspjela izgraditi elementarna pravila političke igre koja vrijede u razvijenim demokracijama gdje je nemoguće da samo jedan ulazak bilo kojega ministra u ilegalnu točionicu nije istovremeno i njegov izlazak iz političkoga života. Republika Hrvatska je zarobljena država, ali ne zbog kvarnih slojeva upravljačke i „poduzetničke“ kaste, Hrvatsku su zarobili oni koji takve „upravljače“ već trideset godina uporno biraju samo zbog toga što su oni „naši“, a „naši“, kao što je poznato, kad imaju hotel ili ilegalnu točionicu alkohola uvijek brinu za „našega“ malog čovjeka i njegove potrebe. Piše Goranko Fižulić za Telegram
U aferi s klubom Dragana Kovačevića i predsjednik Milanović “drobi” nadrealne izjave pa se tako za odlazak na koronapartije tijekom lockdowna pravda velikim količinama hrane koju je trebalo baciti, vlastitim slobodama da u vrijeme kad se građanstvo promatralo pod povećalom ipak malo zabavi pritom se opravdavajući kako nije znao za Kovačevićeve stanove i brojač novca na šanku te prebacuje lopticu na ministre koji su tamo odlazili “kao magarci”. Telegram
Očekujem trenutak kada će predsjednik Vlade, koji sada jako dobro dobro stoji, stati pred javnost i reći: Ispričavam se hrvatskoj javnosti što su u svim, ali u baš svim korupcijskim skandalima bili i članovi HDZ-a – rekao je politički analitičar Žarko Puhovski. N1
“Njegovi su ministri još mjesecima, ako je sve ovo što smo čitali istina, potpuno nepotrebno, kao zadnji magarci dolazili u situaciju da se sramote” – rekao je Milanović o Plenkovićevim ljudima koji su odlazili i Kovačevićev “klub”. A zašto je predsjednik onamo išao? – “zvao me prijatelj iz Dalmacije da tamo ima puno hrane koju treba pojesti, da se ne baci, pa smo se tamo našli, bilo je praktičnije”. Tportal
Dok Milanović sada grmi i proziva u kontekstu Janafa, on neopravdano preskače jedan bitan podatak za priče o korupciji. Upravo njegova Vlada u dobroj je mjeri kastrirala Zakon o sigurnosnim provjerama iz 2008. godine. A baš su izmjene tog zakona, koji je mogao biti koristan dio instrumentarija za borbu protiv kadrovsko-koruptivnih devijacija, omogućile da se na odgovorne dužnosti lakše dovode osobe za čiji integritet i poštenje nitko razborit ne bi stavio ruku u vatru – piše Sanja Modrić o predsjedniku, koji se baš razbudio kad su mu uhitili bivšeg suparnika.
Ako imamo takva pravila da predsjednik Vlade mora s televizije saznati da mu se hapsi predsjednik uprave javne tvrtke koja ja vlasnik svih naftovoda u državi, a kome je usred postupka (o kome nije smio ništa znati) dao još jedan četverogodišnji mandat, onda je jasno da je to neodrživa situacija. Premijer ne smije biti stavljen u situaciju da, kao božji volek, doznaje takve stvari kad i Štef iz Kašine. Država u kojoj je to moguće je neozbiljna država, piše Sanja Modrić.
Objekt u vlasništvu treće osobe, a policija sumnja da je vlasnik pronađenog novca upravo direktor Janafa, koji ga je tamo sklonio. Kako je uopće policija došla do adrese tog objekta je tajna.