Ivan Turudić dobio je natpolovičnu većinu. Imao je 78 glasova za, 60 protiv, 2 suzdržana. Poslovni
Da bi slučaj Beroš uistinu postao ogledni slučaj u procesuiranju korupcije u javnoj nabavi, daljnje uvjete mora ispuniti pravosuđe. U prvome koraku to znači temeljito istražiti kako su diler Saša Pozder i njegova mreža namještali nabavu robota, proširiti to na istragu drugih nabava u kojima je intervenirao ministar i drugih poslova Pozderovih tvrtki s državom, a sve to kako bi se u razumnom roku pripremile uvjerljive optužnice. No već na tome prvom koraku pojavio se spor oko mjerodavnosti između Ureda europskog tužitelja (EPPO), koji je prvi pokrenuo istragu, i DORH-a, odnosno Uskoka, koji je izdao naloge za uhićenja. Budu li poštovali svoje uloge, EPPO može (za)štititi DORH i Uskok od domaćih političkih utjecaja iz Hrvatske, a DORH (Uskok) može pomoći EPPO-u da ga ne obuzme umišljaj europskoga djelitelja pravde nasuprot nacionalnom pravosuđu. Višnja Starešina za Lider.
Umjesto da najavi istragu o tome kako su do Šarića i Škorića došle tajne informacije ili da argumentira zašto ne kani istraživati ove slučajeve, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odlučio se za svađu s opozicijom i za diletantsko-političke poduke iz hrvatskog jezika. Postavio se upravo onako kako se državni odvjetnik ne bi smio postavljati, naročito ne u Saboru, državnom tijelu koje bira i razrješuje DORH-ova čelnog čovjeka, bez obzira na to što je Turudić odlučio doživljavati svoju dužnost kao carstvo samovolje i nedodirljivosti. Tako se, uostalom, doživljavao i na svojim prethodnim – sudačkim – poslovima, pa se, među svim ostalim nepodopštinama, tajno sastajao s osumnjičenicima i javno lagao da tih susreta nije bilo. Zašto bi mijenjao model operiranja kad mu se dosad pokazao vrlo uspješnim… Ivica Đikić za Novosti.
Glavni je državni odvjetnik, prvo, jako pogriješio kad je bez bilo kakvog objašnjenja rezolutno odbio provođenje bilo kakve istrage o tome kako su informacije o skorim uhićenjima procurile do osumnjičenih Škorića i Šarića. Nikakvih curenja informacija, tvrdi, nije bilo. Na pitanje na osnovu čega je došao do takva zaključka, nije smatrao potrebnim odgovoriti. Ali istodobno će u duelu s predsjedavajućim Nikolom Grmojom zaprijetiti uhićenjem svima koji se nađu u zoni Lex AP-a. Šef je DORH-a kapitalno pogriješio izrazitim politiziranjem svoga nastupa. Reklo bi se, ništa novo. Još dok je obavljao sudačku dužnost, Turudić je pokazivao takve sklonosti.
Davao je političke izjave, glumio političara. Ali od funkcije se državnog odvjetnika traži nepristranost, u javnim istupima politička i svjetonazorska neutralnost. Ništa takvoga u Saboru se od njega nije moglo vidjeti. Nastupio je kao advokat HDZ-ove vlasti. Napadao je opoziciju. Upustio se čak i u etničko denunciranje jezika. Jednu je zastupnicu ljevice zašamarao zbog upotrebe termina hapšenje. Umjesto da Hrvatsku čisti od korupcije, glavni državni odvjetnik namjerava, čini se, čistiti hrvatski jezik. Jelena Lovrić za Nacional.
Istina, njegov život i druženja izvan sudnice odudaraju od sudačkih stereotipa, ali još nitko nije pokazao da je to utjecalo na njegove sudačke odluke. A vjerujem i da promjenu u DORH ne može uvesti neki blagi, sofisticirani gospodin koji poslije posla obilazi muzeje, a večeri provodi u molitvi. Potreban je netko tko je spreman baciti se u protivnički bunker. Turudić je dosad pokazao da ima tu dozu drskosti. njegov izbor u Saboru tek je prvi korak i iznad svega politička pobjeda Andreja Plenkovića nad Zoranom Milanovićem, u bitci koju nije smio izgubiti i čiji je intenzitet vjerojatno podcijenio. Višnja Starešina za Lider.
Imenovanjem Ivana Turudića na čelo DORH-a, Andrej Plenković nastavio je zarobljavanje neovisnih institucija čime se ustrajno bavi od početka svog mandata, reagirao je danas Gong na Turudićev izbor na čelno mjesto DORH-a. Umjesto neovisne i nepristrane osobe, nastavlja Gong, glavni državni odvjetnik Turudić blizak je HDZ-u, prijateljuje s uskočkim optuženicima kojima odaje podatke iz istrage i s kojima “svojata” pojedine suce, što je znak za uzbunu o stanju pravosuđa. Udruga upozorava da novija sociološka i politološka istraživanja pokazuju da je upravo pravosuđe, uz političke stranke, institucija kojoj hrvatski građani najmanje vjeruju. Retorički se pita – kako graditi to povjerenje kada je za novog državnog odvjetnika izabrana osoba koja višekratno u javnosti ne govori istinu? H-alter
Nakon izbora Turudića oglasio se predsjednik Zoran Milanović. Rekao je kako nije čuo za Plenkovićevu poruku DORH-u, ali da “će dobit i on od nekoga poruku”. Javnost bi, da je to zabranjeno, bila prikraćena za saznanja o kakvim vucibatinama imamo posla. I sad bi to zabranili. Kao zadnja kriminalna vucibatina krećeš se s čovjekom koji je pod istragom. Ti se s njim nalaziš da mu čestitaš što? Badnjak? Kinesku novu godinu? Govorim o sastancima sa Zdravkom Mamićem”, pojasnio je. “Pozivam na otpor ugnjetavačima. Po Plenkoviću se to ne bi trebalo objaviti, a ovo je informacija koji javnost mora znati”, naveo je i ponovio da će kao predsjednik pomilovati svakoga tko bude osuđen zbog tog zakona o curenju informacija. Index
Radi se o Ivanu Turudiću i Emiliju Kalabriću. Kalabrić je izašao kao jači kandidat, a za Turudića se počelo pričati da je to za njega rezervirano mjesto. Izborom Turudića Državno odvjetništvo bi dobilo suca koji poznaje pravo i koji bi sigurno znao ustrojiti organizaciju. Ali bi dobili i čovjeka koji bi u puno predmeta bio u sukobu interesa, a jedan od njih je Agrokor. Emilijo Kalabrić je pak prilikom saslušanja na Odboru rekao da u nadležnosti USKOK-a ne bi trebale biti prijave protiv sudaca i državnih odvjetnika. To je najgori oblik korupcije, nema goreg ako imamo korumpiranog suca ili tužitelja – kaže Ivanka Toma iz Jutarnjeg lista. N1
Zašto bi Plenković sada promijenio mišljenje i postavio Turudića na poziciju koja je objektivno moćnija i važnija od dvije na kojima ga nije htio vidjeti? Nije bio dobar za čelnu funkciju ni u Vrhovnom sudu ni u Visokom kaznenom sudu, a dobar je za šefa Državnog odvjetništva, institucije devastirane u svakom pogledu? Dva su eventualna razloga zbog kojih se mogla dogoditi promjena u premijerovom stavu – javni sukob s Milanovićem i zalaganje za kazneni progon onih koji medijima dostavljaju podatke iz “nejavnih” istražnih spisa. Jesu li zaboravljeni Turudićevi pravni manevri čija je svrha bila da se pomogne obrani Branimira Glavaša, nepravomoćno osuđenog za ratne zločine? Hoće li biti obustavljeno istraživanje i procesuiranje ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane, s obzirom na to kakvi su Turudićevi stavovi o ratnim događajima? Dobro, to ne bi bila značajna promjena u odnosu na sadašnje stanje. Bila bi to, naravno, katastrofalna odluka i ne bi bila prva takva kad je riječ o premijerovim kadrovskim rješenjima, no Turudić je, racionalno gledano, prevelik rizik za Plenkovića. Ivica Đikić za Novosti.
“Jutros na biračkom mjestu na Črnomercu. Sve vas pozivam da sudjelujete na izborima i svojim glasom odredite smjer i budućnost Hrvatske!”, napisano je 2020. u Facebook objavi Andreja Plenkovića. “Danas sam bila na biralištu. Pozivam sve obespravljene da osim ulica iskoriste sva ostala raspoloživa sredstva, pa i alate tzv. kapitalističke demokracije, u borbi za radnu većinu”, napisala je 2019. na svom Facebook profilu Katarina Peović, parlamentarna zastupnica Radničke fronte i zaradila kaznenu prijavu DORH-a. Nju je prijavilo Državno izborno povjerenstvo jer je na dan izbora za Europarlament pozvala građane da izađu na izbore. Peović prijeti kazna od 3984 eura koju bi joj mogao izreći Općinski sud u Zagrebu. “Mene su odlučili goniti po prijavi istog DIP-a čiji je tadašnji predsjednik Đuro Sessa u intervjuu rekao da je predizborna šutnja relikt i da bi trebalo odustati od te prakse?”, komentirala je zastupnica Radničke fronte i dodala: “Zašto nisu prijavili Andreja Plenkovića kad i on objavljuje slične sadržaje?” Bit će da ili DORH selektivno prati Facebook ili selektivno podiže prijave. Jutarnji
Zaposlenici banke izmjenama ugovora o kreditiranju doveli su jednu tvrtku do financijske nužde i u konačnici stečaja. Prvi je to slučaj u kojem se kao okrivljenik pojavljuje hrvatska banka.DORH u optužnici ističe da je banka zbog neosnovanog nametanja povećanja kamata na kredite i uvjeta vraćanja duga te neprimjereno velikih kolaterala namjerno htjela uništiti jednu tvrtku. Ukupna materijalna šteta, procjenjuje DORH, u ovom slučaju iznosi oko 6.1 milijun eura. Prvotni kredit je bio za početak projekta, a problemi su nastali kod odobravanja drugog kredita od 3 milijuna i 450 tisuća eura za izgradnju same zgrade, no već tada je bilo jasno da su odredbe o rokovima korištenja i vraćanja kredita bile tako kratke da ih realno nije bilo moguće izvršiti. Tada kreću i izmjene osnovnih uvjeta kreditiranja. Nije bilo zamislivo da bi se jedna banka mogla baviti lihvarenjem, iznudama i slično. Index