Trener ronilačkog kluba o utapanju na jezerima: Oni koji se utope uglavnom su dobri plivači, kobna je nesvjestica... - Monitor.hr
18.07. (17:00)

Bez naglih pokreta

Trener ronilačkog kluba o utapanju na jezerima: Oni koji se utope uglavnom su dobri plivači, kobna je nesvjestica…

Sva naša kupališta, točnije rečeno jezera gdje se ljudi kupaju nisu opasna. Ono što je opasno je ponašanje ljudi. Visoke su temperature, šire se krvne žile, još ako konzumiramo alkoholna pića, žile se dodatno šire. Iako izgleda da je voda ugodne temperature, 25-26 stupnjeva, to je deset stupnjeva niže nego temperatura tijela. Naglim uranjanjem dolazi do stezanja krvnih žila i do kratkotrajne nesvjestice koja može završiti kobno – naveo je za Podravski dugogodišnji trener u ronilačkom klubu, i osoba s velikim iskustvom pa i u onim najgorim situacijama kao što je izvlačenje utopljenih osoba. Iako ljudi često kažu kako je plivača vjerojatno izdalo srce, ovaj trener kaže da to uglavnom nije točno. Brzom reakcijom izvlačenja na obalu na vrijeme moglo bi ih se spasiti, kaže.


Slične vijesti

09.06.2017. (08:30)

Tihi ubojica

Godišnje više od tisuću djece strada zbog sekundarnog utapanja

Naravno da svi roditelji paze na svoju djecu dok se ona kupaju u moru ili bazenu, ali neupućenost roditelja u pojam sekundarnog utapanja vodi do toga da ne prepoznaju simptome na vrijeme, što pak dosta često vodi do tragičnih posljedica. Sekundarno utapanje događa se kad dijete udahne vodu, čime se pluća pune i stvara se edem. Prvi simptomi javljaju se sa zadrškom, ponekad čak i tri dana nakon kupanja: kašalj, otežano ili ubrzano disanje, blijedilo, znojenje, pospanost, povraćanje, konfuzno ponašanje. Index

06.05.2016. (12:04)

Ako vam auto tone, ovo morate napraviti kako biste se spasili

24.04.2015. (00:02)

O da im je cimentati more

Europska maritimna politika katastrofalno je pogriješila

“Osim što odražava duboku bolest u zemljama iz kojih bježe, situacija europskih ljudi s brodova također otkriva promašaje država čija je dužnost zaštititi ih. U Europi to počinje raspadom etike. EU odvaja tek trećinu novca i desetinu ljudske snage za pomorske službe spašavanja u odnosu na prošlu godinu. Neke države, poput Britanije, smatrale su da visoka šansa za spas samo ohrabruje migrante. Drugim riječima, EU je izabrala stajati postrance i čekati da se nevini ljudi utope kako bi odvratila ostale od ukrcavanja na brodove”, piše The Economist.

23.04.2015. (08:30)

Beskonačna je moć poricanja

Koliko utapanja možemo podnijeti?

Koliko utapanja kod Lampeduse, možemo podnijeti? Koji je to broj mrtvih očajnika koji žele doći k nama, a mi ih ne želimo, nakon kojega će nam prisjesti? Visok nam je prag tolerancije stradanja onih iz “dvotrećinskog” Svijeta, zemalja u razvoju kako se korektno zove. Puno viši nego za zemlje Zapadne civilizacije. Nekako osjećamo, iako znamo da se to ne smije glasno reći, da su ti “siromašni” manje vrijedni. Takvo nam je kulturno, civilizacijsko okruženje – da nećemo spašavati nepoznate ljude koji umiru. To okruženje stvaramo mi sami, svakim danom, svakim činjenjem i još više svakim nečinjenjem, piše H-alter.