Filmska preporuka Ante Tomića
Tomić: Priča o dvije žene koje su završile u samostanu i shvatile da tamo i nema sreće za njih
Dio ove ljubavne priče redateljica Ivana Marinić Kragić rekonstruirala je igrom dviju darovitih mladih hrvatskih glumica, Maruške Aras i Mije Anočić Valentić, no prava je poslastica, sočna crvena višnja na vrhu filma, kad njih dvije stvarne žene dođu na sunčani otok, i krenu graditi gnijezdo za svoju malu, dvočlanu obitelj, uređivati nekakvu staru radionicu ili garažu u spavaću sobu. Zgodna je okolnost, uzgredno kazano, da se lezbijke pneumatskim čekićem služe vještije od mnogih muškaraca. Dvije su mlade žene neodoljive dok se ozareno smiješe jedna drugoj, dodiruju se i grle, kao nehotično, ovlašno, u prolazu. Njihova je ljubav tako stvarna i moćna. Osjećaš je kako treperi među njima, uvijek jednaka, i za muškarce i za žene, i za heteroseksualne i za homoseksualne, strašna prirodna sila koja čupa hrastove iz zemlje. Ljubav od koje se noge tresu, zbog koje se gubi razum, koja čovjeka diže u nebesa i baca u grob. Piše Ante Tomić za Jutarnji list
