Tomaš: Kako počinju priče - Monitor.hr
14.12.2017. (20:56)

Riječi kucaju

Tomaš: Kako počinju priče

“Prvo se poželiš obratiti ljudima. Želiš u dalekom svijetu punom nepoznatih ljudi pronaći one koji se osjećaju jednako kao ti. Želiš, dakle, pobijediti samoću. Ali jezik je nesavršen, neprecizan i vjerojatnost da budeš pogrešno shvaćen je veća nego da ćete ljudi pravilno razumjeti”, piše Marko Tomaš. Buka


Slične vijesti

04.11.2021. (20:00)

Zarobljeni u sadašnjosti

Marko Tomaš: Vremenska nelagoda

Pandemija je u mom slučaju rapidno ubrzala krizu srednjih godina. Bio sam star gotovo stotinu godina i ujedno nikada mlađi. Preplašen svojim stanjem, pogotovu činjenicom da sam ga jedva kontrolirao, krenuo sam malo podrobnije pratiti ponašanje drugih ljudi. Izostanak budućnosti oduzeo nam je mogućnost planiranja, time i potrebu da se organiziramo i poduzmemo nešto u sadašnjosti toj najmanjoj mjernoj jedinici vremena. Sve što smo radili bilo je zarad preživljavanja. Mnogi među mojim prijateljima i poznanicima su poput mene u istoj situaciji dokaze života tražili u vlastitim uspomenama i prošlosti. Drugi su se pak bitno teže nosili s ukidanjem budućnosti. Zbog toga su počeli neurotično proizvoditi ogromne količine sadašnjosti, a sve ne bi li je mogli prikazati kao budućnost. Umjesto fikciji bili smo primorani posvetiti se avetima. Svijet se neminovno promijenio i zato je iz dana u dan naš planet sve više naseljen duhovima. Naprosto, nemamo više budućnost u koju bismo pobjegli od njih. Psihoza se kreće između krajnosti histerije s jedne i ruba depresije s druge strane. A druge stvarnosti izuzev virtualnih više i nemamo. Život je postao simulacija – piše Marko Tomaš. Lupiga…

19.03.2021. (20:30)

Dreams are my reality

Tomaš: Sačuvati zdrav razum živeći u iluziji

Svi mi sebe ulovimo kako ‘nesvjesno ispravljamo uspomene, idealizujemo ljude i događaje koji su nam dragi, potiskujući ili potpuno zaboravljajući one koji su nam neugodne’. Čini mi se da jednako postupamo i kada pokušavamo zamisliti budućnost. U njoj uvijek osvanemo kao ljudi koji su svoje mane otresli s karaktera kao što se pahulje otresaju s kaputa. U budućnosti smo ostvarili ono što nam je zadavalo velike muke zanemarujući da najviše stvari u životu uradimo, ne zato što smo vrijedni, nego usprkos lijenosti ili prosto zato što moramo. U budućnosti i u prošlosti stvari su, dakle, jednake, isti smo u oba pravca samo smo sada ono što jesmo, umorni i skrušeni zbog svoje nesavršenosti – piše Marko Tomaš.

25.11.2020. (17:30)

Moderni vampiri

Zar je moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan krvi?

Ljubav stvara i gradi, mržnja poriče i uništava. Mržnja je pokretač silovanja, nasilja, progona i ubojstava. Mržnja je unutarnje stanje koje mora van. Bijes koji traži svoju metu. Ustremljuje se i hoće da uništi svoju metu. Osoba koja mrzi ima neki ozbiljan nedostatak. Obično su u pitanju osobne frustracije, osobna neostvarenost i zavist, usvojene predrasude, loše obrazovanje i vlastita ograničenost, piše Predrag Finci.

Marko Tomaš: Gledam kako se opet nad nama nadvija mrak krvavog sukoba meni dva bliska svijeta. A ne prijeti nam, zapravo, rat između dvije civilizacije, nego nam prijeti sukob dva barbarizma. Ne mogu shvatiti, odgojen sam drugačije, otkuda tolika mržnja katolika prema ženama, muslimana prema karikaturistima, katolika i pravoslavaca prema muslimanima, muslimana i katolika prema pravoslavcima itd. Zar je stvarno moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan tuđe krvi? Zar je moguće da nam može biti dobro jedino nauštrb nekog drugog?

29.12.2017. (09:32)

Simulacija uređenog života

Marko Tomaš: Okupirani blagdani

“Naša demokracija, naš mali sigurni i materijalno zbrinuti svijet, postala je logor u kojem simuliramo civiliziran i uređen život, makar i neautentičan, jer smo svi tek turisti, a da čak nismo ni putnici. Pokušavajući cijelom svijetu objasniti kako je naš način života jedini ispravan, ali ne dopuštajući istom tom svijetu da zakorači u naš komadić ovozemaljskog raja, okupirali smo sami sebe kako bismo se osigurali od nevidljivog, ali baš zato nikad opasnijeg neprijatelja. Sve to a da se nismo zapitali zašto uopće imamo neprijatelje”, piše Marko Tomaš za Buku.

21.12.2017. (08:07)

Slobodna mašta

Marko Tomaš: Vječno dijete

“Oduvijek sam htio biti samo dijete. Posljednji trzaji mašte svakog djeteta iscrpljuju su u onim beskrajnim – što ću biti kad porastem. Ali ja sam već na tom putu nekako intuitivno shvatio da je odrastanje nekakva zamka, klopka, stupica, ograničavanje slobode, konac naših želja, maštanja. Čim dovršiš stvari gotovo je, čim definiraš svoju sudbinu i staviš je u funkciju prestaješ biti slobodan da biraš ili barem sanjaš o tomu što ćeš i kako dalje”, piše Marko Tomaš. Lupiga

16.11.2017. (14:56)

Pjesnički rečeno

Pjesnik Marko Tomaš: Narod je stoka

“Narod je, je*iga, stoka. To se uvijek iznova pokazuje istinom. Narod je šljam koji potpisuje lojanost svakom smeću koje dođe u poziciju moći. I onda igra po tim notama. Ne kuži kad ga netko pokušava emancipirati, uvijek to doživljava kao napad na vlastitu nemoć u kojoj mu je udobno”, kaže pjesnik Marko Tomaš. Buka