Boemska elita
Toma: Hoće li nadolazeća serija popuniti one praznine koje je film ostavio?
Bjelogrlić i koautor Zoran Lisinac (najpoznatiji po srbijansko-američkom filmu „Pored puta“ iz 2013.) inzistiraju na tome da je „Toma“ impresionistički portret pjevača i jednog prošlog vremena, time pravdajući faktografska odstupanja i interpretativne proizvoljnosti. Sve je to posve legitimno, naročito zato što je ovaj biopic izdašno začinjen muzikom da je riječ o skoro pa mjuziklu, te usmjeren na proračunato „gađanje” emocionalnih zicera uz insistiranje na kompetentnim, ponekad čak i razigranim tehničkim komponentama filma poput kostimografije Borisa Čakširana, scenografije Jovane Cvetković i Jelene Sopić, te fotografije Gorana Volarevića, posebno kada rekreira danas popularni stil „lažnih 70-ih”. Problem je, pak, u tome da je Marić kao Toma dosta bolji od „Tome“ kao filma. Čak i kad izuzmemo proizvoljnosti i manipulacije u smjeru uspješnijeg trženja filma izvan granica Srbije, postavlja se pitanje je li iz materijala dostupnog o Zdravkovićevom životu, legendi i anegdota koje o njemu i njegovoj boemiji kruže, izvučeno najviše i najbolje. Lupiga